Darovi Elemenata

6. poglavlje

Dalentina očekivanja su se opet pokazala pogrešnim, mislila je da će ih vrata odvesti na neki proplanak, ali dogodilo se nešto neočekivano. Našla se u ogromnoj prostoriji koja je na neki način podsjećala na cirkus ili arenu, okolo su bile tribine, a u sredini je bilo mjesto poput pozornice gdje nastupaju ljudi iz cirkusa, samo što ju je prekrivala trava. U sredini je bilo to čuveno Aramansko stablo, a Dalenti je dah zapeo u grlu.

Stablo je bilo visoko barem pet metara, ali bilo je neobično po tome što se kanda sastojalo od mnogo manjih stabala koja su srasla u jedno stablo i tako se spajala u krug sve do vrha gdje se svako stablo razgranalo tvoreći jednu granu. Kora drveta je bila blještavo bijele boje, a Dalenta si je mogla zamisliti kakav je tek njegov biljni sok.

''Mogu li...?'' pitala je Risa, a on je kimnuo i poveo ju ka stablu.

Drhtavo, dotakla je njegovu koru i naglo uzdahnula.

''Osjećaš to zar ne?'' pitao ju je Ris, a ona je odmaknula ruku od vrućeg stabla.

''Što je to?''

''Moć.'' jednostavno je odgovorio. Primio je njenu ruku i položio ju na stablo, a nju su trnci prolazili kada je osjećala njegov dah na njenom golom vratu. Pod prstima je ponovno osjetila isto što i prvi put, stablo je bilo tako toplo, skoro vruće, ali to nije bilo to što ju je iznenadilo. Iznenadilo ju je nešto poput vibracije kao da biljni sok brzinom munje teče stablom i tako širi svoju moć koja se prenosi na sve oko njega, a to je Dalenta mogla i osjetiti jer ju je naglo ispunila sreća čim je dotakla stablo. Najednom se osjećala kao da može sve, zagledala se u Risa.

Poljubi ga.

Rekao joj je unutarnji glas, a ona je naglo odmaknula ruku od stabla. Koji je vrag ovo bio? To sigurno nije bila njena podsvijest jer joj ona ne bi savjetovala nešto tako ludo, uostalom, ovog dečka pored sebe poznaje tek dva dana.

''Kakav je to bio glas?'' pitala je na glas, a Ris ju je pogledao.

''Kakav glas?'' podignuo je obrvu, a ona je zagrizla usnicu, zasigurno mu neće reći što je glas rekao.

''Čim sam dotakla stablo, osjetila sam nekakvu sreću i kao da mogu napraviti bilo što, tada mi je taj glas nešto rekao.'' promrmljala je.

''Biljni sok ima takve moći, zato kada ćeš ga prvi puta popiti, cijeli dan ćeš biti puna poleta'' nasmijao se. ''Što ti je rekao glas?'' upitno ju je pogledao, a ona je osjetila kako joj se obrazi žare te je skrenula pogled.

''Nešto ludo, nije bitno.''

Nasmijao se, a ona je bacila pogled na njega diveći se njegovoj ljepoti. Kako netko može biti tako lijep?

Kada se prestao smijati ponovno je progovorio:

''U ovim tribinama će sjediti ljudi kada ćemo doći na obred, a ovdje će se nalaziti Aramari koji ćeš ti popiti. Nije ništa spektakularno, ali ni ne treba biti.'' slegnuo je ramenima.

Nakon nekoliko minuta krenuli su natrag jer je postajalo kasno, a pritom su naišli na mladi par na klupi, izgledali su kao da ih je netko zalijepio trajnim ljepilom. U čuđenju je Dalenta shvatila da imaju sivu kosu, dakle nemaju element, koliko im je onda godina?

''Ris...'' povukla ga je za rukav, a on je skrenuo pogled na nju.

''Hm?''

''Koliko ona djeca imaju godina?'' pokazala je na par na klupi, a on je pratio njen pogled.

''Vjerojatno četrnaest, možda trinaest.'' slegnuo je ramenima, a ona je ostala zatečena.

''Molim?'' glas joj je zvučao skvičavo, te se zakašljala. ''Molim? Samo toliko, a već su tako...'' nije znala što da kaže, sazrjeli? Ili pak obrnutro. Ris se nasmijao.