Darovi Elemenata

9. poglavlje

Grizući nokte, Dalenta je nervozno sjedila na krevetu i gledala u pod. Danas je taj dan, za par sati će sjediti na istom ovom mjestu, ali ovaj put kao Elemol. Doxi je također sjedila na svom krevetu, ali ovaj put nije djelovala toliko uzbuđeno kao inače, nervoza joj se jasno nadzirala na licu.

''Nadam se da ti to neće postati navika.'' Doxi je rekla Dalenti gledajući je kako grize nokte, maknula je ruku od usta i počela se lupkati po koljenu.

''Činiš me još više nervoznijom Dalenta...'' promrmljala je, ali je i sama počela cupkati nogom o pod.

''Kada idemo, trebamo li se pripremiti?'' pitala je Dalenta dok joj je čvor u želucu postajao sve više i više nesnošljiv. 

''Mogle bi.'' 

Jučer na Dalentin rođendan, dobili su obične bijele haljine koje će nositi na današnji dan, koliko god jednostavne bile, Dalenta je još uvijek imala problema sa oblačenjem jer su joj se ruke toliko tresle kao da je imala epileptički napad. 

Duboko je udahnula pokušavajući se smiriti, par trenutaka kasnije uspjela je skliznuti u haljinu te se opet sjela na krevet nakon što je svoju kosu dovela u red.

''Kako ćemo znati kada trebamo krenuti u WAFE?'' pitala je Dalenta. 

''Mogle bi već sada.'' odgovorila joj je te su one, laganim korakom, izašle iz sobe i krenule prema WAFE-u. 

Ispred Doma je upravo došao Ris, također obučen o jednostavnu bijelu košulju i hlače.

''Mislio sam ići s tobom, kao moralna podrška.'' rekao je gledajući Dalentu, a ona se slabašno osmjehnula.

''Ali i ti dobivaš svoj element.''

''Ja se ne bojim.'' rekao je, ali znala je da laže. Vidjela je kako mu se ruke pomalo tresu, ali je to pokušavao sakriti, vidjela je znoj na njegovom čelu i kako je stisnuo usnice u tanku crtu.

Podignula je obrvu.

''Jesi li došao kako bi ti meni bio moralna podrška ili ja tebi?'' zahihotala se, a njegovi su se obrazi malo, ali samo malo, zacrvenili.

''Krenimo.'' 

*     *     *

Nakon što su prošli kroz lažne plamenove građevine WAFE, kroz jezivi hodnik i kroz vrata na kraju njega, našli su se na istom mjestu na koje je Ris doveo Dalentu kako bi joj pokazao Aramansko stablo. Ovaj put tribine nisu bile prazne, tamo se nalazila gomila šarenih Elemola kako uzbuđeno čavrljaju očekujući nove Elemole među njima. 

U središtu se nalazilo stablo, a pokraj njega kameni stol sa staklenom posudom na njemu, Dalenta je pretpostavljala da je to za Aramari koji se već sjajio unutar staklene posude. Nedaleko od stabla se nalazilo barem dvadesetak Nomola koji su, kao i oni, došli primiti element. Još nervoznija nego prije, Dalenta i dvoje njenih prijatelja pokraj nje su krenuli prema skupini.

Nisu pokazali ničime da su ih primijetili osim par djevojaka koje nisu mogle da ne primijete Risovu prisutnost. Dalenta je ponovno dobila onaj neugodni nepoznati osjećaj u trbuhu, ali brzo se smirio jer je svoju pozornost prebacila na gospođu Jalaf koja je upravo šetala prema stablu, a svi su glasovi naglo utihnuli.

''Dobrodošli!'' nasmiješila se. ''Upravo ćete prisustvovati još jednoj svečanoj dodjeli elemenata, naši Nomoli će nakon šesnaest godina čekanja, napokon primiti svoj element! Primit će još jedan dio sebe koji im je nedostajao, koji su tražili sve ove godine. Zato koristite ga dobro, naši budući Elemoli jer uz moć dolazi i odgovornost!'' prešla je pogledom preko gomile Nomola, a njene su se oči zaustavile na Dalentinim te joj je ponudila umirujući osmijeh.