Darovi Elemenata

22. poglavlje

(a/n može usputni za ovako brz nastavak? :P )

Osjećala je nečiji hladan dah na njenom vratu. Nije željela otvarati oči jer je znala koga će ugledati, osjećala je njegova hladna prsa ispod njenih prstiju, kako se dižu i spuštaju, ali ne u ujednačenom ritmu. Znači bio je budan i gledao ju je, jedva se obuzdala da se ne nasmiješi, a zatim je osjetila još nešto i ovaj put nije mogla obuzdati zločesti osmijeh.

"Nije lijepo buljiti." progovorila je i otvorila oči, nalazio joj se tako blizu. Pokušala je naći nekakvu nesavršenost u njegovim očima, ali one su bile tako čisto plave... Tako savršene.

"Kad si mi lijepa, spokojna..." promrmljao je. "I majica ti se malo iskrivila pa uživam u pogledu."

Ona je brzo popravila majicu crvenih obraza mrmljajući 'stvarno znaš pokvariti trenutak'.

"Kako si uostalom znala da te gledam?"

"Osjetila sam."

"Što?" zbunjeno je podignuo obrvu.

"Tvog malog prijatelja."

On se od nje odmaknuo takvom brzinom da je pao s kreveta.

"Ugh..." čula je njegov bolni jauk, ali nije se trudio ustati, a ona zamalo da se upiša od smijeha.

"Daj, vrati se." progovorila je kroz smijeh, a nedugo zatim se pojavila Risova glava, a Dalenta se zahihotala na prizor njih oboje crvenih u licu.

"Oboje znamo upropastiti trenutak." nasmijala se, a čak su se i njegove usne izvile u maleni osmijeh dok se crvena boja povlačila iz njegovih obraza.

"Ja to ne radim tako grubo." nasmijala se na njegov odgovor.

"Gledaj, nisam mogla ne zamijetiti kako se nešto tvrdo meni upinje..." prekrio joj je usta rukom i ponovno su se našli u istom položaju kao i jučer, on je bio iznad nje.

"Nemoj." prijeteće je rekao, ali u ovom položaju je sasvim mogla osjetiti njegovu muškost te je pogledala dolje i zahihotala se, a on je preokrenuo očima.

Pokušala je nešto reći, ali je izašlo kao nekakvo mumljanje jer je njegova ruka još uvijek bila preko njenih ustiju.

Brzo je odmaknuo ruke jer su se njene usne naglo zagrijale kako bi maknuo ruku.

"Nema potrebe da te bude sram Ris." rekla je dok je prelazila prstom po njegovom licu. Imao je tako mekano lice.

Odmahnula je glavom pokušavajući razbistriti misli kada se sjetila da si je jučer rekla kako treba obuzdati tu svoju zaljubljenost. Sada kada se tog sjetila, bilo joj je još teže održati taj dogovor sama sa sobom jer više nije mogla skrenuti pogled sa njegovih usana.

"Dal..." promrmljao je, glas mu je bio hrapav, a ona se naježila.

"Hmm..?" mumljala je još uvijek gledajući njegove usne koje je sada oblizao, osjećala je kako je zovu, željela ih je poljubiti, strastveno bez oklijevanja.

"Pogledaj me u oči." rekao je.

Kada ga nije poslušala podignuo je njenu bradu tako da ga je morala pogledati u oči.

"Što ti je sada na pameti? Ne mogu pročitati..."

Razmišljam o tome koliko te želim poljubiti.

"Ovaj, razmišljam o tome da bismo trebali krenuti, moramo se vratiti u Elemeste." slagala je, ali on se nije micao, samo ju je gledao kao da gleda kroz nju, pokušavajući otkriti tok njenih misli.

Ako se ubrzo ne makne, Dalenta se više neće moći suzdržavati, njegove su je usne toliko privlačile da mu se nesvjesno približavala sve dok njihove usne nisu bile udaljene svega par milimetara. U ovoj su se situaciji našli nebrojeno puta i nikada nitko nije ništa poduzeo. Gledao je njene oči pa usne, promatrajući što će učiniti sljedeće.