Darovi Elemenata

2. poglavlje

(pozdrav ljepotice, može usputni? Volim ih čitati :))

Topot kopita i vlažan oblog na njenom blijedom čelu je bilo ono što je probudilo Dalentu. Bila je još bljeđa nego inače, a po koži je imala crvene plikove, ne puno, barem ne onoliko koliko bi trebalo biti, ali toliko da joj prekrivaju dovoljnu površinu kože na rukama. Osvrnuvši se oko sebe, shvatila je da se nalazi u kočiji, što bi i objasnilo topot konja koji ju je probudio iz nesvjestice. Oblozi sa nekakvom zelenom tvari su joj prekrivali ruke i čelo, a uprljani oblozi od čađe su zauzimali svoje mjesto u vrećici za smeće.

Dalenta je naglo udahnula kada je primijetila dečka koji je sjedio pokraj nje.

''Oteo si me?'' progovorila je sa naglom drhtavicom u glasu kada je vidjela dečka iz knjižnice kako sjedi pokraj nje i mijenja joj obloge.

''Ako oteti znači naći te onesviještenu na cesti, odnjeti te u kočiju i pobrinuti se za tvoje opekline, onda da, oteo sam te...'' rub usne mu se izvio u maleni osmijeh koji je iz nekog razloga poslao Dalenti trnce kroz tijelo.

''Pratio si me?'' jezik joj je bio brži od pameti. Dečko ju je zbunjeno pogledao.

''Kako to misliš?''

''Kada kažeš da si me našao, pratio si me?'' zagrizla je usnicu.

''Ne, našao sam te, vidio sam kako si otrčala i srušila se.'' krv je jurnula Dalenti u obraze čineći ih rumenim, a ona je spustila pogled. Kako je uopće pomislila da bi ovako zgodan dečko pratio nekoga poput nje?

''Ali priznaješ!'' dahnula je, a on se nasmijao.

''Što priznajem?'' pravio se glup.

''Da si me oteo.''

''Tehnički i jesam - ali bez brige, ja nisam neki psihopat.'' dodao je kada je vidio njen prestrašeni izraz lica i namignuo joj.

''Nego što si?'' podignula je obrvu.

''Vidjet ćeš.'' zagonetno se nasmiješio i skinuo obloge. Dalenta je razrogačila oči kada je shvatila da su plikovi i opekline gotovo sasvim nestali!

''Metvica. Ona pomaže... Tvome tipu kože.'' odgovorio je, a zatim obrisao ruke.

''Mislim da se nismo službeno upoznali, ja sam Risavon Mandu, Vama na usluzi.'' pružio je ruku i nasmijao se, a Dalenta ju je prihvatila.

''Dalenta Gandhi'' ,odgovorila je, ''mogu li te zvati Ris?'' nasmiješio se i kimnuo te pobacao sve obloge i otpatke u vrećicu za smeće. Dalenta je nestrpljivo sjedila na svome mjestu i vrpoljila se. To je očigledno Risavon i primijetio te ju je pogledao ispod obrve.

''Vidim da me želiš nešto pitati.'' progovorio je, a ona se trgnula. Zar je tako očita?

''Ovaj, zašto me nisi odveo u hitnu ili negdje? I kada ćemo se vratiti u Dom?'' postavila je pitanje koje ju je mučilo od kako se probudila. Nije željela da se Tessy ili netko drugi brine. Iako je razočarano shvatila da je Tessy jedina osoba koja bi se brinula za nju, uz to joj je bila i jedina prijateljica.

Risavon se namrštio i počeo grickati usnu izgledajući toliko neodoljivo da je Dalenta počela buljiti u svoje ruke kako ga ne bi gledala.

''Ne vraćamo se.'' napokon je rekao, činilo se da je tražio riječi kojima bi ublažio njihovo značenje, ali shvatio je da je najbolje za Dalentu da ne zaobilazi temu.

''Molim?'' ponovila je pitanje jer je zasigurno krivo čula. Ne vraćaju se u Dom?

''Ne vraćamo se'' , ponovio je, ''ideš negdje drugdje.''