Darovi Elemenata

5. poglavlje

''Ovaj, Dalenta...?'' neugodno drmanje Dalentu je probudilo iz sna i našla se u istom položaju u kojemu je i zaspala. Prošla je prstima kroz kosu i zijevnula.

''Što?'' zbunjeno je pitala dok je njen glas još uvijek bio pomalo hrapav, a tijelo ukočeno.

''Javili su mi da dođem po tebe, neki dečko te čeka.'' Doxi je ugrizla usnicu, kao da joj je neugodno. Dalenta ju je neko vrijeme tupo gledala, a zatim joj je sinulo te se u pokušaju da brzo ustane našla licem na prašnjavom podu.

''Ugh...'' promrmljala je kada joj je Doxi pomogla da ustane.

''Ma on će me učiti o svemu što trebam znati o ovom mjestu i vašim običajima'' odgovorila je Dalenta na Doxino neizgovoreno pitanje. Bacila je pogled na sebe u ogledalo i namrštila se kada je vidjela svoju raščupanu sivu kosu kako joj u neurednim valovima pada po ramenima.

''Čuj, možeš li mi pomoći s kosom?'' Dalenta se okrenula prema Doxi koja je nasmiješeno kimnula. Primijetila je da Doxi ovaj put ima laganu punđu sa vijencem u kosi, stvarno je bila lijepa.

''Nešto naročito ili?'' pitala je Dalentu kada joj je češljala kosu, odmahnula je glavom dok se ogledavala oko sebe.

''Zašto su nas smjestili ovdje? Ima više prašine nego pod mojim krevetom u Domu...'' komentirala je Dalenta, a pomisao na Dom joj je odmah prouzročila bol, ali onu psihičku. Doxi se nasmijala. Napravila joj je dvije sitne pletenice od šišaka i povezala ih u visoki rep.

''Mene su premjestili ovdje jer su rekli da ću dobiti cimericu, a ova soba dugo nije bila u upotrebi, što bi objasnilo njeno stanje.'' slegnula je ramenima i još jednom prošla češljem kroz njenu dugu sivu kosu.

''Lijepa je...'' zamišljeno je promrmljala Dalenta misleći na frizuru prstima prelazeći po pletenicama.

Zavirila je u vrećicu koju joj je Medina dala i ugledala bijele pletene hlače i majicu dugih rukava bez ikakvog izreza. To se Dalenti odmah svidjelo te je, malo bolje volje, izvadila kombinaciju.

Nakon što je obavila sve što je trebala, spustila se u prizemlje i vidjela Risa kako ju čeka naslonjen na pult nasmiješeno razgovarajući sa nekim dečkom upadljivo narančaste kose. Dalenti su se obrazi zacrvenili kada ju je Ris ugledao time preusmjerivši pažnju i drugog dečka na nju.

''Oprosti što si dugo čekao, tek sam se probudila.'' odmah se ispričala.

''Sve pet.'' namignuo joj je.

''Vidimo se Thien.'' mahnuo mu je i povukao Dalentu za struk prema izlazu. Primijetila je kako mu je prešlo u naviku držati je za ruku ili slično. Ponovno se zacrvenila te je spustila pogled, ali ovaj put nije imala kosu koja bi joj pala na lice sakrivši rumene obraze.

''Lijepa frizura.'' komentirao je kada su izašli na svijež zrak.

''Doxi mi ju je napravila - moja cimerica.'' dodala je uočivši njegov zbunjeni pogled. Nasmiješio se, a Dalenta se tek sada zagledala u njegovu izraženu oštru vilicu koja je pri njegovom osmijehu došla do izražaja. Skrenula je pogled prije nego je shvatio da bulji.

''Znači već si našla prijateljicu, super!''

Baš kada je Dalenta krenula prema smjeru trga on ju je povukao prema ugaženom puteljku koji je vodio pokraj Doma.

''Idemo ovuda.'' rekao je.

Prvo je pomislila da idu u šumu, ali skrenuli su pokraj nje i nastavili hodati sve dok nisu došli na brdašce sa kojega se vidio cijeli Elemeste. Primijetila je WAFE u sredini ističući se po veličini, s obzirom da je to bila najveća građevina u cijeloj Zemlji, Dalenta se pitala kako ju isprva nije primijetila kada je tek došla.