Darovi Elemenata

25. poglavlje

(a/n, može usputni? I sretna vam Nova! btw, nezz što ne valja s wattom, probala sam objavit ovaj nastavak tisuću puta još od jučer i opće ne dolazi obavijest da je vani :/)

Bilo je vidljivo da se vijest, o tome kako je Dalenta napala Naylu, pročula školom. Hodnicima su je pratili osuđujući pogledi, ali svaki put kada bi im uzvratila pogled oni bi ga u strahu skrenuli. Vratili su se na početak, a svo samopouzdanje koje je Dalenta mukom stekla od kad je došla ovdje je lagano padalo. Bilo je napuknuto i svakim je trenutkom sve više i više curilo kroz pukotinu, a ona je samo poželjela da svi prestanu buljiti u nju kao da je neki čudak i kao da će eksplodirati svaki čas. U tom je trenutku mrzila Naylu iz dna duše jer je znala da je ona odgovorna za ovo, kladila bi se u bilo što da je Nayla ta koja je ispričala ljudima svakakve izmišljotine, čak i da je Dalenta započela svađu. 

Samo je spustila pogled i hodala stišćući šake pritom zabijajući nokte u dlanove.

''Samo hodaj.'' mrmljala je sebi u bradu. ''Samo hodaj.''

''Vidi je samo, tako je jadna...''

''Jesam ti rekla da ona nije sigurna? Ubit će nas sve po redu!''

''Trebala bi se vratiti odakle je došla...''

''Nije ovakva moć za nju...''

''Što gospođa Jalaf misli?''

Šapat Elemola ju je pratio, a Dalenti su se skupljale suze u kutovima očiju, ali nije ih željela pustiti, nije željela pokazati ovim ljudima da su je povrijedili.

''Ne obaziri se na njih, nemaju oni pojma.'' Dalenta je tako brzo podigla pogled da je zamalo iščašila vrat.

''Doxi?''

''Hej.'' nasmiješila se, a Dalenta je poletjela u zagrljaj prijateljici koju tako dugo nije vidjela, obje su bile zauzete.

''Jesi li čula što se dogodilo?'' pitala ju je Dalenta kada su se razdvojile.

''Da i nisam povjerovala ni riječi, pogotovo ono da si ti prva počela vrijeđati Naylu.''

Znala sam, pomislila je Dalenta.

''Ovaj... Što si još čula?'' pitala ju je dok su zajedno hodale hodnikom, ovaj put je Dalenti bilo lakše ignorirati tuđe poglede.

''Čula sam da si joj zapalila suknju, je li to istina?'' pitala ju je na rubu smijeha, a Dalenta je klimnula na što je ova prasnula u smijeh.

''Super! Netko je trebao naučiti tu kozu lekciju.''

''Ali mogla sam ju ozbiljno povrijediti.'' namrštila se, iako su se i njoj samoj rubovi usana izvijali u osmijeh.

''Ali nisi i bitno je da si ti u redu.'' rekla je i zagrlila ju jednom rukom, Dalenta je zaboravila koliko joj je nedostajala prijateljica i koliko je bila lijepa.

''Danas imamo zajedno predavanje, zar ne?'' pitala je Dalenta na što je Doxi klimnula.

Još su malo čavrljale do učionice i Dalenta je povukla Doxi da sjedne s njom.

''Oh, ja sam mislila da ćeš...'' 

''Ne.'' prekinula ju je Dalenta i sjela za stol, a Doxi je sumnjičavo sjela pokraj nje.

''Dobro...'' promrmljala je, a svaki put kada bi se vrata otvorila Dalenta bi grozničavo bacila pogled kao da iščekuje nešto - ili nekog.

Kada je Ris ušao u učionicu, Dalenta se sakrila iza Doxi.

''K vragu, je li me vidio?'' šapnula je.

''Sjeo je sa nekim dečkom, nije ni pogledao prema ovdje.'' Dalenta je odahnula.