Darovi Elemenata

27. poglavlje

"Bojim se ući." Dalenta se namrštila dok je kroz grane drveća promatrala školu.

"Zašto?" pitao ju je Ris i zahihotao se.

"Možda su saznali..." Ris nije trebao ni pitati za što su saznali, znao je da je mislila na njega i nju.

"Daj mi ruku." rekao je, a ona ga je zbunjeno pogledala i pružila mu svoju ruku još uvijek se trzavši na trnce koji su prouzročeni svakim njegovim dodirom.

Uhvatio ju je za zapešće te je iz njegovih dlanova počela teći voda, omatajući se oko njenog zgloba poput zmije. Jedan dodir i narukvica se istog trenutka zaledila.

"Evo, za sreću."

Dalenta se nasmijala.

"Sve je to super, samo što će se narukvica otopiti prije nego uopće dođem u školu." i doista, na njenoj vrućoj koži su već ostajali tragovi vode.

"Nema veze." slegnuo je ramenima.

"Imam osjećaj da svi bulje u mene, jesi li rekao ikome?" pitala je Dalenta Risa dok su išli na sljedeći sat.

"Nisam, vjerojatno i bulje u tebe još uvijek zbog svega onoga što se dogodilo s Naylom." slegnuo je ramenima, a ona se lupila dlanom po čelu.

"Zaboravila sam na to!" odjednom je djelovala mnogo nervoznija zbog čega ju je Ris neprimjetno primio za ruku. Osvrnula se da vidi gleda li itko, a Ris se zahihotao.

"Opusti se Dal, nema ničeg lošeg u držanju za ruke, uostalom, prijatelji se također drže za ruke."

"Ne želim slušati još tračeva." namrštila se, ali nije izvukla svoju ruku iz njegove.

"Onda ih nemoj slušati." jednostavno je rekao i do učionice su šutjeli.

"Oh, trebala bih sjediti sa Ori." Dalenta je rekla kada ju je vidjela da sjedi na njihovom uobičajenom mjestu.

"Sjedni onda, ne idem ja nigdje, nisam jedan od onih tipova koji ti zabranjuje da imaš prijatelje." nasmijao se, a Dalenta mu je uzvratila osmijeh i krenula prema Ori koja je već gledala u nju.

"Nešto ste mi sumnjivi." rekla je Oriana čim je Dalenta sjela pokraj nje, već je osjećala kako joj se obrazi počinju crveniti.

"Tko? Ris i ja? Zašto?" pitala je nonšalantno.

"Ne znam, osjećam da se nešto promijenilo..."

"Nadam se da si ti jedina." promrmljala je Dalenta.

"Znači u pravu sam?" pitala ju je iznenađeno, a Dalenta ju je neko vrijeme gledala, premišljajući se bi li joj rekla ili ne? Na kraju se odlučila za istinu.

"Mi smo... Ovaj... Zajedno." rekla je i njeni su se obrazi još više zacrvenili, a Ori je ciknula tako glasno da je većina razreda okrenula poglede prema njima, ali ubrzo nakon su se vratili svojim razgovorima. Dalenta je vidjela da ih Ris gleda i da se smijao, očito je znao zašto je Ori bila tako uzbuđena.

"Ali ne smiješ nikome reći!" upozorila ju je Dalenta.

"Zašto?"

"Ne želim da svi znaju."

"Uh, da ja hodam sa takvim komadom razglasila bih po cijeloj školi, no dobro..." promrmljala je i nasmijala se, a Dalenta joj se pridružila ne obazirući se na mali žalac ljubomore. Pa znala je da svi smatraju Risa zgodnim, slušala je to na sve strane, zašto joj je sada čudno to opet slušati?

''Dalenta, hej!'' pogledala je iza sebe i s mukom shvatila da joj prilazi Nayla s osmijehom od uha do uha.

''Što želiš?'' pitala ju je Dalenta, nije imala vremena za igrice, već je osjećala kako joj se ruke počinju žariti.