Darovi Elemenata

39. poglavlje

Alarm na Dalentinom satu je zazvonio što ih je natjeralo da se odmaknu.

"Čujete li me?" rekao je glas, a Dalenti je trebalo nekoliko sekundi da shvati da glas dopire iz sata. Glas gospođe Jalaf.

"D-da..." Dalenta je zamucala u sat, nesigurna radi li to kako treba.

"Vrijeme je, nadam se da ste svi na položaju, potvrdite ako jeste." Dalenta je čula tihe potvrde kako dolaze iz sata, a naposljetku je i sama potvrdila svoje odredište.

"Dobro, kako smo i rekli, primite se za ruke, odmah."

Napravili su kako im je rečeno, a Dalenta je bila, unatoč ovoj ozbiljnoj situaciji, sretna što napokon može primiti Risa za ruku, pa makar ovo bio zadnji put.

"Podijelila sam vas prema jačini vaših moći, što je najvažnije zaštiti, a što najmanje, Elemoli razine jedan neće biti u stanju dugo održavati štit, čak i uz pomoć Elemola druge razine - zato imam rješenje. Kada oblikujete štit, pokušajte ga gurati u visinu i prema središtu, na taj način će se svi štitovi spojiti i s time se nadam da će nam ga biti lakše održavati kada sve ovo završi."

"Gospođo Jalaf? Kada će ovo završiti?" Dalenta je čula sebe kako pita, ali ovo joj se sve činilo tako nestvarno da se morala uštipnuti kako bi se uvjerila da ne sanja.

Nije bilo odgovora.

"Počnite sa štitom, odmah!"

Dalenta je zaklopila oči, pokušala je zaglušiti zvukove eksplozije koji su se dešavali oko nje. Ovo je bilo važno, morala je to učiniti kako se spada. Osjećala je toplinu kako joj se povlači iz prstiju na rukama pa prema laktovima, ostavljajući prste u neobičnoj hladnoći. Prsti na nogama su također bili hladni, grčili su se od hladnoće, ali Dalenta je morala nastaviti tako da kada su već njene cijele ruke i polovica nogu bile ostavljene u hladnoći, morala se prisiliti da joj zubi ne počnu cvokotati. Toplina se povukla iz svakog dijela njenog tijela i ponovno ju je osjećala u prsima, imala je ponovno taj osjećaj da će joj se srce otopiti od te vrućine.

Lagano, opuštala je stisak koji je držao toplinu na okupu i trebala joj je sva snaga volje kako ju ne bi samo ispustila da se rasprši u zrak. Osjećala je hladnoću sebi s lijeva, ali znala je da ta hladnoća dolazi od Risa, napravio je štit.

Provirila je kroz trepavice i vidjela kako je Ris već imao otvorene oči, a obrve su mu se mrgodile u koncentraciji.

Dalenta je polako oblikovala svoj štit, znala je da nemaju previše vremena, ali svaki krivi pokret bi mogao dovesti do njegovog raspršivanja, a ne bi ga više tako uskoro mogla napraviti. Otvorila je oči u potpunosti kada se toplina odvojila od njenog tijela i sada stajala u zraku oko nje. Snagom volje ju je potjerala u visinu i širinu da dostigne Risov štit, a kada naposljetku je, njihovi su se rubovi lagano spojili.

Dalenta je odmah znala na što je gospođa Jalaf mislila kada je rekla da će se štit promijeniti kada se spoje. Više nisu bili prozirni, sada su poprimili boju i oblik guste sumaglice, a taj štit više nije mogao propustiti ni toplinu ni hladnoću, Dalenta je to osjećala.

Zajedničkim snagama su širili štit sve dalje, ne zaboravivši prekriti prolaz.

"Dalenta, Ris." Dalenta se morala prisiliti da ne ispusti stisak na omotaču kada je ponovno začula glas gospođe Jalaf. "Vi i Adonis i ja ćemo morati napraviti najveći dio posla. Širite svoj štit što više možete do dijela kada pomislite da ne možete, gurajte svoje sposobnosti do zadnjih granica, vjerujte u sebe, jer ja vjerujem u vas."

Čim je to rekla, Dalenti je bilo još teže održavati štit koji se poput zmije polako migoljio prema središtu. Dalenta je primijetila vatrenu kuglu kako leti prema prolazu, bilo je vrijeme da provjere koliko je njihov štit radio.