Darovi Elemenata

17. poglavlje

Trenutak prije nego su se njihove usne spojile, Thien je odmaknuo Dalentu od sebe. 

''Dalenta...'' upravo kada je rekao njeno puno ime, otvorila je oči i vidjela kako se odmaknuo od nje. Tek kada joj je počelo dolaziti do mozga što je planirala učiniti, počela se crvenjeti više nego ikada prije.

''O moj Bože! Ris, ovaj, ne, Thien...'' crvenila se do korijena kose, ali Thien se samo nasmijao.

''Nema potrebe da se crveniš Lenta, sve je okej, ja tebe smatram stvarno dobrom prijateljicom i ništa više. Vjerujem da je tako i s tobom.'' nasmiješio se, ali ona ga se nije više usudila pogledati u oči od sramote, zašto je tako brzopleta?

''Ti shvaćaš da sam te krenula poljubiti, zar ne?'' pitala ga je, još uvijek ne podižući pogled. Njegovi prsti su podignuli njenu bradu te ga je morala pogledati u oči.

''Da, ali mislim da si sama sebe uvjerila kako osjećaš nešto prema meni kako bi skrenula misli sa onoga prema kojemu stvarno nešto osjećaš.'' nasmiješio se.

''Od kuda znaš?''

''Imam iskustva sa tim... ali hajde, kada te primim za ruku, poskakuje li ti želudac, osjećaš li trnce?'' pitao je i primio ju za ruku, očekivala je maleni šok koji ju zadesi svaki put kada ju Ris dotakne, ali nije dolazio. Osjećala je samo običnu toplinu i ništa više.

''Sada bih te poljubio kako bih ti dokazao to sve, vjerujem da ništa ne bi osjećala, ali ne želim ti ukrasti prvi poljubac, znam da njega djevojke posebno pamte.'' zahihotao se.

''Kako znaš da se nikada nisam ljubila?'' pitala ga je i prekrižila ruke ispod grudi.

Podignuo je obrvu, a ona se nasmijala.

''Pa da, nisam imala prijatelja kamoli da bih imala dečka.'' zacerekala se.

''Čekaj malo, vrati se malo nazad...'' namrštila se. '' 'Prema kome stvarno nešto osjećam'? A tko je to?''

''Ma daj, nemoj me zezati! Zar još nisi primijetila? Tako je očito!''

Zbunjeno ga je pogledala.

''Zapravo je smiješno kako zaljubljeni ljudi nikada ne primijete da su zaljubljeni jedno u drugo, a svi ostali oko njih to primjećuju.'' nasmijao se.

''Onda mi reci!''

''Ne... Pustit ću te da malo razmisliš, iskoristi taj svoj mozgić za nešto.''

''S obzirom da je u zadnje vrijeme moj mozgić donosio samo glupe odluke umjesto mene, ne znam koliko mu mogu vjerovati.'' rekla je, a Thien se nasmijao.

''Onda slušaj svoje srce.'' nasmiješio se, a zatim napravio zgađenu facu. ''Zvučim kao svoja baka.'' prasnuli su u smijeh.

''Ti si stvarno zakon znaš? Čudim se kako još nemaš djevojku.'' rekla je Dalenta kada su se prestali smijati.

''Bacio sam oko na jednu, ali ona nije na mene.'' slegnuo je ramenima, a Dalenta je uzbuđeno ciknula.

''Tko je ona!?'' 

''Ma ne znaš ju vjerojatno...''

''Reci!''

''Zove se Doxarela, zovu je...''

''Doxi!'' iznenađeno ju je pogledao.

''Pa ona mi je bila cimerica!'' objasnila je. ''Ona je prava ljepotica i jako zabavna, nije ni čudo to ti se sviđa!''

''Ne sviđa mi se, samo mi je...''

''Zapela za oko.'' zaključila je Dalenta mudro suzdržavajući smijeh. ''Znači sviđa ti se.''