Darovi Elemenata

8. poglavlje

Ova dva dana su Dalenti prošla u magli. Jedan cijeli dan je samo čitala onu knjigu o Elemesteu, a drugi dan ju je Ris ispitivao dok su usput hodali ulicama grada, a Dalenta je morala govoriti gdje se što nalazi. Ris je bio zadovoljan, ali naravno da ona ne zna još ni približno dovoljno, ali osnove je savladala, a sada dolazi onaj teži dio. Primanje elementa.

Dalenta je bila u dubokom snu, još uvijek nesvjesna da je danas njen šesnaesti rođendan, a sutra primanje elementa. Pa, sve dok netko nije skočio na njen krevet i počeo ju tresti kao manijak.

To je naravno bila Doxi.

''Dalenta!'' tresla ju je. ''Budi se! Budi se!''

''Što..?'' promrmljala je i polagano otvarala oči kako bi se priviknule na svijetlost. 

''Što što?! Pa rođendan ti je!'' zaskvičala je i maknula prekrivač sa Dalente razotkrivši njene gole noge.

''Još uvijek ne razumijem toliko uzbuđenje oko toga.'' zijevnula je.

''Dobit ćeš žig!'' vrisnula je uzbuđeno, a Dalenta je zablenuto gledala u nju.

''Dobit ću... što?''

''Ili ti mozak stvarno sporo radi ujutro ili nemaš pojma o čemu govorim...'' promrmljala je.

''Bit će oboje.'' nasmijala se Dalenta.

''Nemam vremena za objašnjavanje, Ris te čeka da te odvede tamo, zato se spremaj ili želiš ovako samo u majici izaći pred njega?'' podignula je obrvu, a Dalenti su obrazi poprimili lagano crvenkastu boju te se ustala kako bi se obukla. 

Obukla je bijele hlače koje su se odmah usko omotale oko njenih nogu i jednu običnu bijelu majicu bez rukava, zapravo rukavi su bili tu, ali izrezani u brojne trakice koje su se klatile oko njenih ruku. Već se pomalo navikavala na ovu svu usku odjeću, ali to svejedno nije značilo da se počela osjećati udobno u njoj. Još uvijek je imala osjećaj da je gola.

Nakon što je i cipele zalijepila za stopala (što joj je još uvijek bilo vrlo čudno), izašla je iz sobe, a Doxi za njom koja je čvrsto odlučila da ide s njom jer želi prisustvovati njenom stavljanju žiga. Što god to značilo. 

Nakon što su došli u nešto što je podsjećalo na nekakvu tetovirnicu, Ris je rekao Dalenti da sjedne na jednu od brojnih stolica dok čeka, a on je otišao razgovarati sa gospodinom koji radi tetovaže.

''Neću valjda...'', Dalenta se zakašljala jer joj je glas bio viši od uobičajenog, ''Neću valjda dobiti tetovažu?'' ponovila je.

Doxi je zaustila da joj odgovori, ali Ris ju je prekinuo.

''Spremno je! Ovaj gospodin mi je čak dozvolio da ti ja to napravim, mislio sam da ćeš se osjećati manje nervozno.'' rekao je i došao do njih.

''Ti? Ali, ovaj...'' zagrizla je usnicu kako ne bi rekla nešto što bi ga uvrijedilo, ali nije baš željela da joj po koži šara netko tko to nikada nije radio, pogotovo ako je ta stvar trajna. No tek je tada primijetila nešto poput velikog pečata u njegovoj desnoj ruci.

''Ona ne zna što je žig.'' rekla je Doxi na Risov zbunjeni izraz lica. 

''Oh!''

Doxi je otišla razgledavati tetovaže koje su bile postavljene na zidovima dok je Ris objašnjavao Dalenti što je to u njihovom svijetu žig.

''To napravimo kada navršimo šesnaest godina'' , počeo je, ''imaš ovu tu stvarčicu koju ti pritisnem na kožu, ne znam što se točno tada dogodi, ali kada dobiješ element na tom mjestu ti se stvori znak tvog elementa. Možda će te malo peći, ali nemaš se što brinuti, ruka će ti izgledati kao nova poslije ovoga, baš ništa se neće poznavati na koži sve do sutra.'' kada je završio njoj je bilo malo jasnije, ali svejedno nije razumjela zašto to moraju napraviti.