Darovi Elemenata

36. poglavlje

A/N

U prošlom nastavku ne spomenem Risa i odmah je treći svjetski rat xD

Priča se ne radi samo o njemu, to što ga vi toliko volite (ne krivim vas, i ja ga obožavam) da ne možete pročitat nijedan nastavak bez njega nije moja stvar, ali ajde u ovom će ga nastavku nešto malo bit, da zadovoljim vaše nesretne duše hahah

Btw, još malo smo na 20k pregleda! Hajmo to pogurati prije kraja :)

*     *     *

"Dalenta! Hej, Dalenta!" Dalenta se zbunjeno okrenula upravo kad je bila na ulazu škole prema Nayli koja je trčala prema njoj.

"Trebaš nešto?" podignula je obrvu kad je Nayla stala pred nju.

Izgledala je ljepše nego ikada sa blistavo plavom kosom koja je savršeno ravna padala po njenim ramenima. Dalenta nije bila sigurna što je napravila s očima, ali nešto je bilo drugačije, nekako su se više isticale, a njihova ledeno tamna boja je natjerala Dalentu da skrene pogled od ljepote. Njena koža je bila sjajnija nego ikada, a odjeća koju je nosila joj je grlila tijelo na pravim mjestima. Zašto je osoba sa tako lošom osobnosti morala biti tako prokleto lijepa? Iako, u zadnje vrijeme više nije bila gorka prema Dalenti, štoviše, čak su znale voditi i normalan prijateljski razgovor.

"Željela sam ti reći da... Sam čula da ste ti i Ris prekinuli."

Znači zato je bila dobra prema njoj, Dalenta je pomislila, jer više nemam "njenog" dečka.

"Aha... Da..." Dalenta nije znala što reći te je samo buljila u pod.

"Žao mi je." ovo ju je natjeralo da podigne pogled prema Nayli. Je li to ona rekla? Ona?

"Zašto?"

"Jer sam shvatila koliko ti se sviđao i znam da si sigurno povrijeđena što te je ostavio, bila sam na tvom mjestu."

Nije me on ostavio, ljutito je pomislila Dalenta, ali samo je klimnula. Dok je god Nayla draga prema njoj ne želi reći ništa što će ju natjerati da se ponaša suprotno.

"Ali, ne mogu reći da to nisam očekivala." Dalenta je sumnjičavo stisnula oči.

"Što bi to trebalo značiti?" svim se snagama trudila da joj glas ne zadrhta.

"Ništa, samo da sam imala osjećaj da će mi se željeti vratiti. Mislim da si mu ti bila samo ometanje." Dalentina je vilica pala do poda. Povukla je sve dobro što je ikada rekla o Nayli.

"Jesi li ti ozbiljno toliko bezosjećajna?" ovaj put joj je glas podrhtao, ali od bijesa. Nayla je zagrizla usnicu, ali nije ustuknula pod Dalentinim plamenitim pogledom.

"Dalenta, znam da ti se sviđao, ali da je on uzvračao jednake osjećaje ne bi te..."

"Nije me on ostavio!" vrisnula je Dalenta i brzo se ogledala oko sebe, ali shvatila je da nema nikoga. "Izvuci glavu iz guzice Nayla! Ne vrti se sve oko tebe, a to što smo Ris i ja prekinuli se ne radi uopće o tebi! Nemoj se ni približiti Risu, je li ti jasno? Nađi si nekoga tko stvarno obraća pažnju na tebe, iako, sa ovakvim ponašanjem bi se začudila da takav netko postoji." povrijeđenost je prešla Naylinim licem i Dalenta se odmah osjećala krivo. Prije nego su se njene usne odlučile pomicati u obliku isprike, potrčala je u školu ne okrećući se, ostavivši iza sebe Naylu koja se nije pomicala s mjesta.