Darovi Elemenata

19. poglavlje

''Ponovit ćemo ono od prošlog puta, pokušaj zapaliti ovu svijeću.'' nalazili su se natrag u kabinetu, ali ovaj put je Dalenta imala praktičnu nastavu. 

Dalenta je oči fokusirala na svijeću i samo na svijeću, zamišljala je kako se stvara maleni plamen na vrhu, nije se usudila trepnuti, nije željela maknuti oči sa svijeće. Kao da joj je to sada bilo duplo teže, oči su joj se počele suziti i u trenutku kada je zaklopila oči i ponovno ih otvorila, nije više samo svijeća gorila već i sve oko nje. Gospođa Jalaf je nehajno mahnula rukom i sve se ugasilo. 

''Pokušavam, ali ne ide mi.'' ispričavala se Dalenta.

''Razumljivo.'' klimnula je glavom gospođa Jalaf. ''Ali moraš se skoncentrirati Dalenta, drži pogled na svijeći, dopusti da te toplina oblije, odškrini poklopac u svojim mislima... Ponovno!'' 

Sljedećih petnaest minuta su to ponavljali sve dok Dalenta konačno nije uspjela upaliti samo vrh svijeće.

''Bravo!'' zapljeskala je gospođa Jalaf, a Dalenta je odahnula i u tom trenutku se opet sve zapalilo.

''Moraš ostati fokusirana!'' rekla je gospođa Jalaf oštro nakon što je po tko zna koji put ugasila vatru. ''Ne smije te ništa omesti, ovo nije igra, tvoja koncentracija će postajati sve jasnija nakon što u potpunosti ovladaš ovime, ali zasada to mora biti ovako. Znam da je teško, ali moraš naučiti ovo. Idemo ponovno!''

Još narednih petnaest minuta je došlo i prošlo, a Dalenta je, oznojenog čela, napokon uspjela ovladati time da zapali vrh svijeće i ostane tako bez da ju išta omete. 

''To je već bolje.'' pohvalila ju je gospođa Jalaf i izvadila svijeću na stol. ''Sada zapali obje istovremeno.'' Dalenta se nije stigla čuditi već se odmah bacila na posao. 

Poklopac u njenim mislima se tek malo otvorio puštajući kapljicu vode niz rub. Druga se svijeća zapalila. 

''Sada zapali sve ove.'' mahnula je rukom prema zidu na kojem je bilo posloženo dvadesetak svijeća, različite duljine i širine.

''Jeste li sigurni?'' pitala ju je Dalenta nervozno, a ona je klimnula.

''Možeš ti to, samo ostani fokusirana.''

Imala je osjećaj da ju već glava boli od toliko koncentracije, ali nastavila je. Prešla je pogledom preko svijeća, preko njihovih raznih oblika pokušavajući ih zapamtiti, jer ovo ne ide onako kako svi misle da ide. Ona ne može samo pomisliti da se svijeća zapali i tako bude. Mora točno zamisliti svijeću, svaki detalj svijeće i što točno želi zapaliti. Gospođa Jalaf je rekla da nakon što to u potpunosti uvježba, neće trebati više toliko razmišljati o tome, doći će joj prirodno. Nakon što je prošla jedno minuta, Dalenta je bila spremna. Dopustila je da joj blaga toplina prođe kroz ruke i usmjeravala ju je prema svijećama, polako, ali sigurno. Upalila se jedna svijeća, pa zatim druga.

''Pokušaj upaliti sve odjednom.'' rekla joj je gospođa Jalaf.

''Kako?''

''Probaj ih zapljusnuti tom toplinom, poput vala na moru.''

Tako je i napravila, zamišljajući kako toplina koju usmjerava prema svijećama dobiva svoj oblik, svoj tok, a zatim je svijeće, kako je gospođa Jalaf rekla, zapljusnula poput vala. Duboko je udahnula, ali zapalile su se samo svijeće, svih dvadesetak svijeća je sada veselo gorjelo bez ikakve opasnosti da će se vatra proširiti dalje.

''Odlično!'' pohvalila ju je vidno zadovoljna gospođa Jalaf, Dalenta je čekala hoće li joj dati još koju naredbu što da napravi, ali ništa više nije zahtjevala od nje te je ugasila svijeće.

''Ovo je već bolje Dalenta! Mnogo bolje!'' nasmiješila se. ''Danas sam mislila da pokušamo stvoriti dim, ali mislim da bi ti to bilo prenaporno...'' sav Dalentin umor je ispario iz glave.