Kažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.
Navečer je Blake odlučio spavati pored mene. Bio je pun mjesec i po prvi put sam se trebala pretvoriti u vuka. Nisam mogla spavati jer sam se užasno bojala. Pokušala sam se smiriti tako što sam gledala u Blakea. To njegovo lijepo lice me uvijek uspjelo smiriti, no ne i večeras. U jednom trenutku me užasno zaboljelo u stomaku. Kasnije sam imala osjećaj da će mi glava puknuti od bolova. Sve me boljelo ali nisam htjela buditi Blakea. U jednom trenutku sam tiho zastenjala i pokušala doći do zraka. "Brina, jesi li dobro? Boli li te?"-odjednom se Blake probudio i gladio me rukama po licu. " Blake..."-jedva sam izgovorila. Počele su mi suze teći niz lice. "Tu sam ljubavi. Brzo će proći, nebrini se "-pokušavao me smiriti. " Sve me boli. Osjećam se kao da umirem." "Brina, sada ćeš tek početi živjeti."-gledala sam ga, a on mi je uporno brisao suze s obraza. Bol je postajala prejaka a ja sam vrisnula. Oči su mi postale ljubičaste, a nakon par minuta sam se konačno pretvorila u vuka.
Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.
Blake se osmješio što je više mogao te me čvrsto zagrlio. Odjednom su u sobu upali ostali i u čudu nas pogledali. " Sabrina?!"-uplašeno je izgovorila mama. "Da?" "Seko, pa ti si vuk."-pomalo uplašeno je rekla Riley. " Neboj se Riley, neću ti ništa." "Boli li te još?"-upitao me Blake zabrinuto. " Ne. Tako se moćno osjećam." "Brina, sada možeš postati vuk kad god hoćeš."-rekla je baka. " I neće me boliti?" "Ne." "Dobro."-kasnije su izašli a ja sam ponovno postala čovjek. Blake me zagrlio. " Bila si predivna." "Kako sam izgledala?" "Ti si bijeli vuk s ljubičastim očima. Dlaka ti je nešto najmekše na svijetu, a oči su ti još više svjetlile. Jednostavno si savršena."-na to sam se nasmješila i mislim da sam se zarumenila jer sam osjetila da mi se obrazi žare. Ujutro sam se probudila uz zvuk alarma. Zaboravila sam da moramo u školu. Pogledala sam u Blakea koji je još uvijek bio stisnut uz mene i spavao je. Kunem se, tog dečka ni potres nebi probudio. " Blake, moramo u školu."-malo sam glasnije rekla. Otvorio je oči te je progunđao pa se još više stisao uz mene. "Blake, ajde moramo ići." "Nećuuuu...oću te cijeli dan grliti, maziti i paziti, i spavati..." "Ne, ti samo hoćeš spavati, ništa drugo. Sad me prekini zajebavati i diži se."-rekla sam smijeći se. " Nećuuuuu." Nakon nekog vremena sam ga uspjela izvući iz kreveta, a još smo i u školu stigli na vrijeme. ____________________________________ Jao ljudi oprostite na čekanju ali stvarno nisam imala kad za pisati a još sam i u kazni završila 😂😂
Ostavite vote i komentar, nadam se da vam se sviđa poglavlje. 💕
