Kažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.
Navečer je Blake odlučio spavati pored mene. Bio je pun mjesec i po prvi put sam se trebala pretvoriti u vuka. Nisam mogla spavati jer sam se užasno bojala. Pokušala sam se smiriti tako što sam gledala u Blakea. To njegovo lijepo lice me uvijek uspjelo smiriti, no ne i večeras. U jednom trenutku me užasno zaboljelo u stomaku. Kasnije sam imala osjećaj da će mi glava puknuti od bolova. Sve me boljelo ali nisam htjela buditi Blakea. U jednom trenutku sam tiho zastenjala i pokušala doći do zraka. "Brina, jesi li dobro? Boli li te?"-odjednom se Blake probudio i gladio me rukama po licu. " Blake..."-jedva sam izgovorila. Počele su mi suze teći niz lice. "Tu sam ljubavi. Brzo će proći, nebrini se "-pokušavao me smiriti. " Sve me boli. Osjećam se kao da umirem." "Brina, sada ćeš tek početi živjeti."-gledala sam ga, a on mi je uporno brisao suze s obraza. Bol je postajala prejaka a ja sam vrisnula. Oči su mi postale ljubičaste, a nakon par minuta sam se konačno pretvorila u vuka.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Blake se osmješio što je više mogao te me čvrsto zagrlio. Odjednom su u sobu upali ostali i u čudu nas pogledali. " Sabrina?!"-uplašeno je izgovorila mama. "Da?" "Seko, pa ti si vuk."-pomalo uplašeno je rekla Riley. " Neboj se Riley, neću ti ništa." "Boli li te još?"-upitao me Blake zabrinuto. " Ne. Tako se moćno osjećam." "Brina, sada možeš postati vuk kad god hoćeš."-rekla je baka. " I neće me boliti?" "Ne." "Dobro."-kasnije su izašli a ja sam ponovno postala čovjek. Blake me zagrlio. " Bila si predivna." "Kako sam izgledala?" "Ti si bijeli vuk s ljubičastim očima. Dlaka ti je nešto najmekše na svijetu, a oči su ti još više svjetlile. Jednostavno si savršena."-na to sam se nasmješila i mislim da sam se zarumenila jer sam osjetila da mi se obrazi žare. Ujutro sam se probudila uz zvuk alarma. Zaboravila sam da moramo u školu. Pogledala sam u Blakea koji je još uvijek bio stisnut uz mene i spavao je. Kunem se, tog dečka ni potres nebi probudio. " Blake, moramo u školu."-malo sam glasnije rekla. Otvorio je oči te je progunđao pa se još više stisao uz mene. "Blake, ajde moramo ići." "Nećuuuu...oću te cijeli dan grliti, maziti i paziti, i spavati..." "Ne, ti samo hoćeš spavati, ništa drugo. Sad me prekini zajebavati i diži se."-rekla sam smijeći se. " Nećuuuuu." Nakon nekog vremena sam ga uspjela izvući iz kreveta, a još smo i u školu stigli na vrijeme. ____________________________________ Jao ljudi oprostite na čekanju ali stvarno nisam imala kad za pisati a još sam i u kazni završila 😂😂
Ostavite vote i komentar, nadam se da vam se sviđa poglavlje. 💕
