~Blake POV~
"Blake, možemo li popričati nasamo?"-pitao me Cole nakon što je pregledao Sabrinu. Okrenio sam se prema njoj.
"Dobro, čekam te u čekaonici."-kimnuo sam a ona je otišla. Ponovno sam se okrenio prema Coleu koji je počeo pričati.
"Blake, obećaj mi da ćete biti jako pažljivi. Neželim da se Sabrini nešto dogodi, a to sam već rekao i njoj."
"Ništa ne brini, držim ju kao kap vode na dlanu. A tako će biti i kada rodi."
"Ako rodi. Nemoj se previše nadati jer bi se mogao razočarati."
"Ma daj. Budi pozitivan."
"Blake ozbiljan sam. Moram takav biti jer sam doktor."
"Dobro. Kolike su šanse da se ništa od toga ne dogodi i da se rode normalna djeca."
"Oko 30%"
"Dobro. Nadamo se da će tako i biti. A ako i nebude, Sabrina i ja ćemo voljeti svoju djecu bez obzira kakva su."
"Znam da hoćete."
"Hvala ti. Puno si nam pomogao."
"Zato sam tu."-nasmješio mi se a ja sam izašao van i vidio Sabrinu kako sjedi na stolici, drži se za trbuh i smješi se. Predivna je. Kada se smije, dobije dvije duboke rupice na obrazima što mi je preslatko. Dugačka kosa koja neuredno pada preko ramena i leđa. Oči plavije od oceana. Usne koje nemogu prestati ljubiti. I obožavam to što je puno niža od mene i kada me želi poljubiti mora se popeti na prste ili se ja moram sagnuti. Obožavam ju grliti jer je uvijek u mekanim majicama i kada ju zagrlim osjećam se kao da imam malog medu pored sebe.
"Što buljiš?"-pitala me kada je shvatila da ju gledam.
"Znaš šta ću reći."-ustala je i nasmješila se. Stisnula mi je obraze jednom rukom.
"Predivna si."-probala je oponašati moj glas a ja sam se pukao smijati.
"Blake Richardson vrlo ste predvidljivi gospodine."
"Ne nego me ti predobro poznaš."
"Pa kad te već šest godina trpim."
"Ok Sabrina Richardson."
"Pardon, još uvijek sam Carpenter."
"Ali ne još dugo."-na to mi se iskesila.
"Jedva čekam. O da, a kad ti mene planiraš ženit?"
"Uskoro."~mjesec dana kasnije~
Napokon je došao i taj dan. Dan kada ću postati gospođa Richardson. Blake i ja ćemo se vjenčati u obližnoj Crkvi a svadba će biti u jednom od najpoznatijih restorana u Londonu. Pažljivo sam odabrala haljinu i kada ju obučem vidi mi se trbuščić.
Treći mjesec trudnoće zasad dobro prolazi i Cole nam jako puno pomaže. Pogledala sam kroz vrata i vidjela sam da su svi već spremni i vjenčanje samo što nije počelo.
"Nemoj biti nervozna."-tata mi je šapnio.
"Lako je tebi reći. Ti se ne udaješ."-na to se nasmijao. On i mama su ponovno vjenčani kod matičara i brak im ide odlično. Začuli smo glazbu pa smo krenuli. U sekudni su svi pogledi bili prema nama a najviše sam se skoncentrirala na Blakeov. Bio je predivan u onom odjelu. Moram priznati da sam se ponovno zaljubila.
____________________________________
U sljedećem poglavlju se vjenčanje nastavlja. 💍💍
Nadam se da ste uživali čitajući isto koliko sam i ja pisajući 😊
Ostavite vote i komentar 💕❤
YOU ARE READING
Ta cura
FanfictionKažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.