Ta cura

7.

Samo što smo ušli u učionicu, zvonilo. Okrenila sam glavu prema Blakeu.
"Sve će biti uredu."-šapnula sam mu i uhvatila ga za ruku. Na to se osmjehnuo te smo otišli na svoje mjesto. Vidjela sam da nas Gage gleda s mržnjom u očima. Poslije škole smo otišli kod mene kući.
" Bako, može li Blake ostati kod nas nekoliko dana?"-pitala sam kada sam uletila u dnevnu sobu.
"Pa naravno da da. A uostalom nije prvi put. Jako sam se povezala s tim malim. I drago mi je da si i ti."
"Čekaj, nije mu prvi put?"
"Ne. Bio je prespavao ovdje već dva puta. Jadno dijete, stalno ima problema u obitelji i što ću onda s njim? Stalo mi je do njega i vidim da vjeruje meni i tvom djedu, pa mu dopustim da bude ovdje koliko god želi."-rekla je.
" Dobro. Mi idemo samo po neke njegove stvari pa ćemo doći."
"Dobro ljubavi."-poljubila me u čelo te sam izašla iz kuće. Vratila sam se u dvorište i vidjela Blakea na mojoj ljuljačci. Prišla sam mu i prekrižila ruke.
" Rekla je da smiješ. Ali ima i nešto što mi nisi rekao...."
"Da, oprosti. Imao sam sličnih problema. Tvojoj baki i djedu vjerujem. Kada mi se nešto dogodi, odem kod njih i pronađem zaklon."-prišla sam mu i zagrlila ga.
" Brina jesi li dobro?"-upitao je grleći me.
"Neznam...uvijek sam mislila da jedino ja imam problema u obitelji, a sada kad vidim kroz šta ti prolaziš..."-na to sam zastala.
" Uredu je Brina. Dok god smo nas dvoje prijatelji, nebojim se."-malo sam se odmaknula od njega s rukama još uvijek na njegovim ramenima. Gledala sam u te njegove lijepe oči. Oči su mi istraživale njegovo lice. Tako ga volim. Kad bih mu bar mogla priznati. Ali nemogu....bojim se da ću tako uništiti naše prijateljstvo.
"Onda, idemo po tvoje stvari?"-rekla sam kada sam se ponovno spustila na zemlju.
" Može."-osmjehnuo se. Odmaknula sam se od njega i pružila mu ruku da se ustane s ljuljačke.
"Zdravo."-malo začuđeno je rekla njegova mama kada smo ušli u njegovu kuću. Nasreću, njegovog tate nije bilo.
" Zdravo, ja sam Sabrina."-rekla sam sa smješkom, pružajući ruku. Prijateljski mi je stresla ruku u znak upoznavanja.
"Znači, ti si ta o kojoj Blake ne zatvara usta."-nasmješila se te smo obje pogledale u Blakea koji je bio crven kao paprika. Tako je sladak.
" Ako nije problem, Blake će ostati kod mene par dana."
"Zašto?"
"Ja sam rekla da mi je uvijek dosadno preko vikenda, pa sam mislila da budemo tamo, zabavljamo se, učimo i te stvari."
"Jesi sigurna da tvojima neće smetati?"
"100% sigurna. Baka i djed ga jako vole i uvijek govore da im on nemože smetati jer je jako dobro dijete."-ponovno sam pogledala u Blakea koji je još više pocrvenio.
" Dobro onda. Uživajte."
"Hvala što si lagala za mene."-šapnuo mi je kada smo ušli u njegovu sobu.
" Nema problema. Lagala sam i što se tiče vikenda. Ostaješ kod mene cijeli tjedan."
"Ma daj nedolazi u obzir."
"Pa nećeš nam smetati."
"Da ali bojim se da se nešto ne dogodi mojoj mami."
"Dobrooo...."-uzeli smo sve što mu je bilo potrebno te smo ponovno sišli dolje.
" Zovi me ako se nešto dogodi."
"Blake, ni ti to nemožeš zaustaviti."-čula sam ih kako se došaptavaju.
" Moram ići sada. Volim te mama."
"I ja tebe Blake."