Kažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.
„Zna li Blake za to?“-pitala me Sophie, kada su sljedeći dan došle kod mene jer sam im rekla što se dogodilo.
„Vidio nas je kada me Austin poljubio, ali ne zna da me silovao.“
„Ali mora znati!“
„Znam...ali neznam kako da mu to kažem.“-na to me uhvatila nekakva mučnina. Otrčala sam u kupaonicu i povratila, i to dosta.
„Zašto mi se sve ovo događa? Otmica, silovanje, pa što je sljedeće?“
„Povraćaš...“-rekla je Shelley.
„Pa nisam trudna!“
„Neznaš...to se tek jučer dogodilo.“
„Pa nemogu! Nesmijem! Imam tek 17 godina.“
„Nisi ti ništa učinila, on je učinio i sada je u zatvoru, imala si sreće jer si odmah reagirala.“-Rowan me pokušala utješiti.
„Samo želim pobjeći, sama...negdje gdje nikoga nepoznam...možda tamo nađem mir.“
„Koliko god želim da si ovdje i da si na sigurnom, tako želim da si sretna. Ako misliš da moraš...idi. Možda će biti teško, ali ti ćeš to uspjeti. Vratit ćeš se kada budeš spremna.“-rekla mi je Sophie. Sve tri su me zagrlile te otišle kućama. Malo sam razmišljala o tome, i na kraju odlučila da ću to napraviti. Pobjeći ću. Znam da bijeg nije rješenje, ali čini mi se da je za mene to jedino rješenje. Na internetu sam kupila avionsku kartu za Los Angeles, i počela se pakirati. Odlazim sutra u 9. Moram smisliti dobar plan kako da se iskradem iz kuće.
~Ujutro~
Alarm mi je zvonio u 7. Nabrzinu sam se obukla i ukrotila kosu. Nisam se šminkala, uzela sam jaknu te se izšuljala iz kuće. Otišla sam na bus do zračne luke te sam ondje bila u 8. Odradila sam sve, te otišla u pekaru i kupila si neko pecivo. U 8:50 je prozvan moj let pa sam se ukrcala. Moje mjesto se nalazilo pored neke cure.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uputila mi je prijateljski smješak. Upoznale smo se, te mi je rekla da i ona ide u LA. Pričale smo tijekom cijelog leta. Kada smo sletjele, otišle smo u isti hotel i uzele istu sobu. Kada smo ušle u sobu, tek sam onda uključila mobitel i vidjela dvadeset propuštenih poziva i pedeset poruka. Wow, stvarno se brinu za mene. Prolistala sam da vidim od koga su. Najviše ih je bilo od mame, ali niti jedan od Blakea. A to me rastužilo. Moji mu nisu rekli što se dogodilo. Cure znaju da sam otišla i zato me nisu zvale.
~Blake POV~
Sabrina se ljubila sa Austinom. Znao sam da mu nemogu vjerovati. Nisam dopustio Sabrini da objasni, zato što znam da ga je voljela dok su bili djeca. Možda ju je ipak zavolio, i možda će biti sretnija s njim nego što je samnom. Boli me, i to jako, ali to radim samo da ona bude sretna. Čak nije ni krenula zamnom. Toliko o tome... Reece, George i ja smo odlučili osnovati bend, i mislim da će mi to pomoći zaboraviti Sabrinu. Jedini problem je da ju ne želim zaboraviti.
~Sabrina POV~
Prošla su tri mjeseca. Prva dva tjedna sam povraćala svaki dan, i to više puta. Mjesečnica mi kasni, a dobro znam da Austin nije koristio zaštitu. Znam da sam trudna, ali Sophia me svejedno natjerala da uzmem test za trudnoću. Uzela sam 5 i ispalo je onako kako sam i mislila...trudna sam. Jeeej, a oca djeteta nemogu smisliti. Otišla sam kod ginekologa, ali kada sam mu rekla koliko godina imam, nije mu bilo baš drago.
„Dosta si mlada...zar stvarno želiš ovo dijete?“
„Ne.“-rekla sam hladno.
„Pa zašto si onda to radila ako ga neželiš?“
„Silovana sam.“-on je izbečio oči.
„Jao oprosti mi molim te.“
„Uredu je.“
„Žao mi je ali nemožemo izvesti pobačaj, jer dijete je staro 3 mjeseca. Htjela ga ili ne, morat ćeš ga roditi.“-to mi se nije svidjelo.
„Dobro.“
„Sve je uredu Sabrina, ja ću ti pomagati oko svega, dat ću ti svoj broj i ako budeš nešto trebala slobodno nazovi.“
„Hvala vam.“-slabašno sam se osmješila.
„Molim te, možemo preći na ti. Ja sam Cole.“
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
„Drago mi je.“-neko vrijeme smo pričali i sve sam mu rekla. Pričala sam mu o Blakeu, i curama. O tome kako smo se doselili u London, i kroz što sam sve prošla. Činilo se da je sve uredu. Ali tek kada sam ušla u svoj auto, ispalo je da nije uredu. Počela sam plakati, jer sam se ponovno sjetila da nosim dijete u sebi. A osoba koju volim, nezna ni gdje sam ni što mi se događa. Svi mi nedostaju...Znam da suze i promet ne idu zajedno ali ja sam svejedno upalila auto. Nisam ništa vidjela, ali u jednom trenutku sam čula glasno tubljenje auta, udarac mog auta u nešto, bol i kasnije je sve postalo crno. ____________________________________ 😶😶😶 Ostavite vote i komentar, zanima me što mislite 💕
