"Pazi gdje ideš!"-poviknem te pogledam u tog dečka. Dosta je višlji od mene, ima tamno smeđu kosu, i krupne smeđe oči.
" Ti pazi kuda ideš! Tko si ti uopće?"
"To bi ja tebe trebala pitati! Što radiš u kući moje bake?"
"Ti si joj unuka?"
"Da. Oprosti što sam vikala. Ja sam Sabrina."-pružim mu ruku.
" Drago mi je ja sam Blake."-nasmješi mi se i prihvati moju ruku. Ima predivan osmjeh.
"Paa...odakle ti ovdje? Nikada te nisam vidio."-sve sam mu ispričala.
" Daa...razvod je gadna stvar. Moji nisu rastavljeni, ali nisam baš u dobrim odnosima s njima. Počeo sam pomagati tvojoj baki, i tako zarađivati nešto novca da svojima dokažem da nisam derište i da se mogu brinuti sam za sebe."
"Zašto si odabrao baš moju baku?"
"Kada sam bio mali tvoji baka i djed su uvijek bili dragi prema meni, uvijek su mi davali slatkiše i nekada bih se osjećao kao da su moji baka i djed. Zato sam sada odlučio vratiti uslugu i pomoći im."
"To je tako lijepo od tebe."
"Hvala ti."-zajedno smo pospremili ostatak kuće, i zezali se. Razmjenili smo brojeve mobitela a kada su se moji vratili iz trgovine, baka je platila Blakeu, a on je otišao kući. Dok je bio tu, skrenio mi je misli sa svega, no sada sam ponovno sama. Otišla sam u svoju sobu i uhvatila se crtanja.Oduvijek sam voljela crtati, a moja soba je uvijek bila puna mojih crteža. Zbog toga me mama nekad znala zvati Sabricaso.
" Sabrina?"-opet mi je baka provirila u sobu.
"Da?"
"Ti si sad već velika cura, sigurno neželiš imati ovakvu djetinjastu sobu. Pa...šta kažeš da nazovem majstore da ti srede sobu samo onako kako ti želiš?"
"Da!"-uskliknila sam i zagrlila ju. Za par tjedana je moja soba bila gotova.____________________________________
Nadam se da vam se priča zasad sviđa. Sada kad je Blake tu, radnja započinje. 😊😝💕
YOU ARE READING
Ta cura
FanfictionKažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.