"Zar stvarno staješ na njegovu stranu?"-upitala me mama. Ponovno sam se okrenila prema njoj. Uhvatila sam tatinu ruku.
" Mama molim te...otvori oči. Shvati tko je ovaj čovjek, i zašto mi je važan. Samo želim normalnu obitelj...bez svađe, bez mržnje...želim da svo četvero budemo sretni, brinemo jedno o drugome, volimo se. Želim da vi ostarite zajedno i gledate mene i Riley kako odrastamo i osnivamo svoje male sretne obitelji."-mami je par suza skliznulo niz lice.
"Molim vas."-šapnula sam te sam otrčala u svoju sobu i počela plakati. Blake je uletio zamnom. Stisao me uz sebe što je jače mogao. Počeo je obasipati moje lice sa malim nježnim poljupcima. Pogledala sam ga a on mi se nasmješio.
" Bila si super. Vjerujem da će se pomiriti."-stavila sam svoju glavu u njegov vrat i uspjela sam se smiriti. Ostavio me samu, pa sam legla na krevet te sam zaspala.~Blake POV~
Možda se nebih smio mješati u to ali jednostavno imam neku potrebu da nešto napravim.
"Možemo li razgovarati?"-upitao sam Sabrininu mamu. Njezin tata me začuđeno pogledao a mama je kimnula. Otišli smo u kuhinju te smo sjeli za stol.
" Imaš neki savjet? Sabrina te poslala da praviš reda u mom životu?"-pitala je drsko.
"Ne. Sam sam odlučio ovo napraviti. Kako bih se odužio za sve ono što je Sabrina napravila za mene."-zašutila je a ja sam ju počeo savjetovati. Rekao sam da misli na Sabrinu i Riley a ne samo na sebe. Začudo me poslušala i otišla razgovarati sa Sabrininim tatom. Otišao sam u Sabrininu sobu i probudio ju.
" Ajde budi se. Šta ćeš raditi po noći."-pokušao sam ju razvedriti.
"Nije mi nidočega."-u to se čulo kucanje na vratima Sabrinine sobe.
" Možemo li razgovarati kao obitelj?"-upitala je Sabrinina mama a ona je kimnula. Svo troje su ušli u njezinu sobu, a meni je to bio znak da moram izaći. Poljubio sam Sabrinu u obraz te sam otišao u gostinjsku sobu.~Sabrina POV~
"Oprosti što sam vikala na tebe. Imala si pravo, bila sam slijepa i nisam vidila tko je pored mene i što mu radim. Znam bila sam sebična i mislila sam samo na sebe i za svoje osjećaje. Potrudit ću se to ispraviti."-nisam mogla vjerovati da te riječi izlaze iz njezinih usta a još prije pola sata je pljuvala po tati i mrzila ga.
" Znači..."
"Da Sabrina. Ponovno smo obitelj."
____________________________________
Dva poglavlja u jednom danu? Pa zašto ne. Tako ti je to kad te pukne inspiracija 😂 Ostavite vote i komentar, zanima me što mislite 😘💕😊
YOU ARE READING
Ta cura
FanfictionKažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.