12. Alfa

76 5 0
                                    

Neko vrijeme sam buljila u Blakea. Nisam znala kako reagirati.
"Brina, jesi li dobro?"-samo sam par puta trepnula i nervozno počela hodati po mojoj teretani.
" Sabrina, znam da sam ti trebao reći. Nemoj se ljutiti. Oprosti."-na to sam stala, pogledala u njega i prišla mu.
"Blake, što sam ja?"-pogledao me u oči.
" Pogledaj sama."-okrenuo me prema ogledalu. Stajala sam tamo buljuljeći u svoje svjetleće ljubičaste oči.

 Stajala sam tamo buljuljeći u svoje svjetleće ljubičaste oči

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Dušo?"-čula sam blagi glas iza sebe. Okrenila sam se i vidjela baku kako stoji pored Blakea.
" Bako, možeš li mi objasniti?"
"Naravno, dođi."-otišli smo u njezinu i djedovu sobu te smo sjeli na krevet.
" Dušo, ti si vukodlak. U našoj lozi, svaka druga generacija su vukodlaci."
"Znači...i ti si vukodlak?"
"Da. Moja baka je bila, ja sam, ti si i tvoje unuče će biti."
"I također, u svakoj generaciji postoji Alfa."
"A kako prepoznati Alfu?"
"Alfe u našoj obitelji su uvijek imale ljubičaste oči."-izbečila sam oči.
"Znači..."
"Da Sabrina. Ti si Alfa."- šokirano sam pogledala u Blakea koji mi je uputio smješak.
" Zašto mi prije nitko nije rekao što sam?"
"Bila si dijete, nebi shvatila. Da su ti se moći prije pojavile, rekli bismo ti prije."
"A zašto mi se tek sada pojavljuju?"
"Pa odrastaš dijete. Nekima se moći pojave prije a nekima kasnije. A sada, ovo je za tebe."-ispružila je ruku na kojoj je bila prelijepa ogrlica.

"-ispružila je ruku na kojoj je bila prelijepa ogrlica

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Ova ogrlica je u našoj obitelji oduvijek. Sve Alfe su ju nosile, a također i ja. Sada je na tebi red. Čuvaj tu ogrlicu kao zjenicu tog svog lijepog plavog oka."
"Hoću bako. Nebrini."-stavila mi je ogrlicu oko vrata te mi se nasmješila.
" Pomoći ću ti oko svega. Uskoro ćeš se pretvoriti u vuka, a kasnije ćemo morati poraditi na tvojim vještinama, i sakrivanju moći."
"Zašto moram sakriti moći?"
"Zato što su lovci svagdje oko nas. Moraš biti oprezna i nepokazivati moći. Ništa ne brini, nećeš kroz to sve prolaziti sama. Oko svega ću ti pomoći."
"Hvala ti bako."-zagrlila sam ju, te smo Blake i ja otišli u moju sobu. Sjeo je na krevet a ja sam stala ispred njega.
" Molim te, objasni mi."
"Hoću. Moja mama i ja smo vukodlaci. Nisam ti htio reći, jer nisam znao kako ćeš reagirati. Odlučio sam ti reći i onda mi je tvoja baka rekla da si i ti vukodlak."
"A ostali?"
"Shelley, George i Reece su kojoti, Sophie je vampir, Rowan je vještica a Thomas je vukodlak isto kao i nas dvoje."
"Zašto mi nitko nije ništa rekao?"
"Ja sam im rekao da ne govore. Rowan je osjetila nešto nadnaravno u tebi ali ja nisam htio vjerovati u to. Očito sam trebao."-prišla sam mu i zagrlila ga.
" Blake, hoćeš li mi pomoći proći kroz ovo?"
"Naravno Brina. Neću ti dopustiti da se mučiš."
"Ono što je moja baka rekla za vuka..."
"Da. To je potpuna transformacija i događa se za svakog punog mjeseca. To moraš naučiti kontrolirati jer može biti opasno. Tijekom sna se pretvoriš u vuka i odeš negdje. Tako te lovci mogu uhvatiti."
"Kada ću se ja pretvoriti u vuka?"
"Večeras."
"Molim?!"
"Večeras je pun mjesec. Moram te upozoriti...to ti je prvi put, i zato će te boliti...i to jako. Imat ćeš osjećaj kao da ti netko lomi sve kosti i nemaš zraka."-malo sam se uplašila toga.
" Ja ću biti uz tebe. Neboj se."
"Lako je tebi reći, tebe neće boljeti."
"Ali već sam prošao kroz to. Dobro znam kakav je to osjećaj."-poljubila sam ga.
" Samo budi tu."-prošaputala sam.
"Hoću vučiću."-prošaputao je a ja sam se nasmješila zbog novog nadimka.
____________________________________
Ostavite vote i komentar, zanima me što mislite. Hvala na čitanju 😘💕

Ta curaWhere stories live. Discover now