Kažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.
Kasnije smo otpratili Sabrinu kući, a ja sam odlučio održati svoje obećanje. Idemo malo zastrašiti Austina. Reece, George, Shelley, Sophie, Rowan i ja smo pronašli njegovu kuću te smo upali unutra. Ušli smo u njegovu sobu i vidjeli njega kako leži na krevetu. George i Reece su ga uhvatili i stisnuli u kut. Unio sam mu se u lice. „Dobro znam šta si napravio mojoj curi! I oni znaju. Kako se samo usuđuješ ponovno pojaviti pred njom nakon toga?“ „Iskreno da ti kažem boli me kurac.“ „Da kurac s kojim si joj uništio život.“ „Ma da sigurno. Vidio sam da uživa.“-sad mi je bilo dosta. Udario sam ga u nos i počela mu je curiti krv, a on se na to samo zlobno nasmijao. „To je moja cura!“ „Da, samo što si pobjegao kada sam ju poljubio.“-ponovno sam ga udario. „Stvarno misliš da će me to držati dalje od nje. Navaljivat ću na nju dok ju ne uništim. To mi je uvijek bio cilj i ostajem pri njemu. Ništa me neće zaustaviti da ju povrjedim.“ „Stvarno misliš to? A što smo mi?“-pokazao sam na cure i ovu dvojicu. „Da, bojiš se da ću te udariti, pa si rekao ovoj dvojici da me drže. Kako možeš biti tako glup?“-oči su mi postale narančaste, a on se otrgnio od njih dvojice i napao me. Udarao sam ga gdje god sam stigao. Shelley je uzela stolicu i udarila ga po leđima, a on je pao na pod. Stavio sam nogu na njega i nisam mu dopustio da ustane. "Sabrina j jednom rekla: Vuk uvijek ide uz svoj čopor. Zamjeriš li se jednom, zamjerio si se i drugima. Ako si se zamjerio Sabrini, mi dolazimo u paketu s njom." „A to je tako slatko. Ako je stvarno Alfa, neka se sama brani. Alfa na Alfu. Ako pobjedi, prestat ću.“ „Prestat ćeš ti sada.“ „NE!!“-začuo sam Sabrinin glas iza sebe. Zaledio sam se na trenutak. Pogledao sam na vrata sobe a ona je stajala tamo. „Kako si znala da smo ovdje?“-pitala ju je Rowan. „Pročitala sam Blakeove misli i slijedila vas ovdje. A ako Austin hoće dvoboj, dobit će ga.“-prišao sam joj i prošaputao: „Jesi ti normalna? Neću ti dopustiti da se sama boriš protiv tog kretena, pa uništio te.“ „Mislila sam da je ali nije. Ojačala sam i prebolila to. Moram se obračunati s njim jednom zauvijek. Neću mu dopustiti da radi što hoće, dokazat ću mu da mi je stalo do vlastitog života.“-kimnuo sam i pustio ju da prođe. Austin se ustao a ona je stala ispred njega. „Večeras, u ponoć, u napuštenom skladištu blizu centra.“-on je samo kimnuo i zlobno se osmjehnio. Povukla me za sobom pa smo svi otišli kod nje.
~Sabrina POV~
„Zar ćeš stvarno to napraviti?“-upitala me Shelley. „Da.“-rekla sam odlučno. „Ovo nije vrijeme za junačenje, jesi li stvarno spremna za to?“-Blake me pitao. „Blake....moraš mi vjerovati....možeš li to?“-približila sam mu se i prošaputala. „Znaš da ti vjerujem, ali se brinem da ti se nešto ne dogodi.“ „Vjeruj mi, cura ti je Alfa.“-namignula sam mu, poljubila ga te otišla u svoju kupaonicu. Presvukla sam se,
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
i neko vrjeme gledala u ogledalo kako bih se ohrabrila. „Možeš ti to Sabrina. TI SI ALFA! Sjeti se što ti je baka govorila...mi smo najsnažnije pleme. MORAM PRONAĆI TU SNAGU U SEBI! JA TO MOGU! JA ĆU TO UČINITI!“-mislila sam u sebi. Izašla sam iz kupaonice a sve oči su bile na meni. Osmjehnila sam se što sam više mogla. „Idemo ga srediti.“-gledali su me kao da nisam normalna. „Zašto me tako gledate?“-pitala sam a osmjeh sa mog lica je polako nestajao. Primjetila sam da nema Blakea. „GDJE JE BLAKE?!“-povisila sam ton, a oni mi nisu htjeli odgovoriti. „Nije valjda....“ „Zašto ste ga pustili da ode sam?“ „Nismo htjeli....“-nisam pustila Sophie da dovrši nego sam samo istrčala iz sobe i otrčala u to skladište. Kada sam ušla u njega, odjednom su se upalili reflektori. Nekoliko sekundi mi je trebalo da se priviknem na jako svjetlo, a kada jesam vidjela sam Austina. Počela sam režati. „Dobra curica.“ „Gdje je Blake?!“ „O nebrini, dobit ćeš ga ako me pobjediš. Zapamti, sama si to htjela.“ „Da želim živjeti život bez tebe.“ „Ako me pobjediš.“ „Zašto ja uopće pričam s tobom? Pogotovo nakon onoga što si mi napravio?“ „Ali nemožeš reći da nisi uživala.“ „NE!!! NISAM! Ti nisi ni svjestan što si napravio.“ „A što sam to tako loše napravio?“ „Bila sam trudna, spucala se u zid s autom, pobacila, i ostala neplodna. A za sve si ti kriv.“ „Šta sam ja kriv što si ti nesposobna voziti kako treba?!“-zlobno se osmjehnio. Prišla sam mu i udarila ga. „Aha znači počinjemo?“-uhvatio me i poljubio. Otrgnila sam se. „Više nikada to nećeš napraviti.“ „A tko mi kaže?“ „Ja.“-oči su mi postale ljubičaste, i pretvorila se u vuka. To nisam očekivala. Nakon par trenutaka i on je postao vuk, a ja sam skočila na njega i počeli smo se boriti. Boljelo me, ali nisam odustajala. Bila sam puna snage a vidjela sam da njemu ponestaje. „Ako me stvarno želiš uništiti zašto me ljubiš?“-rekla sam nakon nekog vremena. „Zato što želim da i Blake pati.“-tada sam ga ponovno napala, ugrizla sam ga a on je pao na pod. Pretvorili smo se ponovno u ljude, a on se ponovno zlobno osmjehnio. „Što si sad smislio?“-pogledao je gore, a zatim sam i ja. Ondje je Blake visio svezan. Faca mu je bila puna modrica i krvi, vjerojatno ga je Austin pretukao. Ne....što sam to učinila....to se dogodilo zbog mene. Ponovno sam zarežala na Austina te ga srušila na pod i počela udarati po licu svom snagom. Nije se opirao a kasnije se onesvjestio. Uspjela sam....pobjedila sam ga. Spustila sam Blakea dolje, te sam ga odvezala. Zagrlio me i poljubio u kosu. Odvojili smo se nakon nekog vremena a ja sam rukama milovala njegove obraze. „Jesi dobro? Oprosti...ja sam kriva.“ „Nisi ti ništa kriva. Pobjedila si ga i sad je sve uredu.“-nasmješila sam se te smo se ponovno zagrlili. Čula sam stenjanje iza nas, te sam se okrenula. Austin se probudio ali se nije mogao ustati. Prišla sam mu i čučnula pored njega. „Sada znaš kako je to kada se Alfi mješaš u život.“-tada su se čule policijske sirene a on me ljutito pogledao. „Sada im nećeš pobjeći.“-uhvatili su ga te su ga odveli a glavni policajac mi se obratio. „Jesi li ti Sabrina Carpenter?“ „Da.“ „Poznata pjevačica se tuče po skladištima i privodi kriminalce. Moram ti priznati, zadivljen sam.“-nasmijala sam se. „Kako znate tko sam?“ „Moja kćer je luda za tobom i svaki dan te spominje tako da i ja znam sve o tebi. Velik si joj uzor.“ „Pa drago mi je to čuti.“ „Možeš li mi ovo potpisati za nju?-dao mi je komadić papira. „Naravno.“-uzela sam kemijsku koju mi je dao te se potpisala. „A ti si Blake Richardson? Iz New Hope Cluba?“ „Jesam gospodine.“ „Moja kćer i vas obožava. Stalno govori kako biste ti i Sabrina bili lijepi zajedno a zapravo vi jeste zajedno.“ „Ali nemojte joj reći. Još nismo priznali fanovima.“ „Uredu ne brinite. Potpiši se i ti Blake. Da joj bude dvostruko iznenađenje.“-Blake je nabacio osmjeh od uha do uha te se potpisao ispod mojeg potpisa. „Pa, hvala vam što ste ga uhvatili i što ste nam javili. Tražim ga već tri mjeseca. Neznam ni sam kako je uspio pobjeći.“ „Znate li što je napravio?“-pitala sam ga. „Naravno da znam. Nebrini zbog njega, više ti neće moći napraviti ništa jer ćemo mu povećati osiguranje i nema šanse da ikada više pobjegne. Ispričajte me sada, moramo se vratiti u stanicu. Laku noć.“ „Hvala vam. Laku noć.“-otišli su a Blake me zagrlio. „Volim te.“-šapnuo mi je. „I ja tebe.“
