"Blake?!"-šapnula sam šokirano kada sam ušla u njegovu sobu kroz prozor. Bio je zavezan za stolicu i bio je sav izudaran i krv mu je curila iz nosa i usne.
" Što se dogodilo?"-prišla sam mu i odvezala ga, a on je samo gledao u mene sa suzama u očima.
"Jesi dobro? Molim te reci nešto..."-blago sam stavila svoje ruke na njegove obraze. Odjednom se ustao te me zagrlio, a kasnije je počeo plakati. Samo sam stajala tamo i promatrala ga. Kada sam uzvratila zagrljaj, počeo je govoriti.
" J-j-ja..."
"Uredu je Blake, smiri se."
"Nije uredu. Tukao je mamu, pokušao sam ju obraniti i udario sam ga. Onda je počeo mene tući, a ja sam uzvraćao udarce ali ne dovoljno. Rekao je da su mi narančaste oči. Imao je pravo, pretvorio sam se u vuka a on se pukao smijati. Rekao je da zna što smo ja i mama. Pogledao sam u nju a ona je nepomično ležala na tlu. Pitao sam ga što je napravio a on je pokazao vučju travu. Ostatka se ne sjećam. Mislim da me nadrogirao s vučjom travom i pao sam u nesvjest. A probudio sam se ovdje, svezan za stolicu.
" Zvat ću policiju."
"Sabrina!"
"Blake, neželim da više patiš. Žao mi je što je ona žena ispaštala zbog njega. Samo želim da budete sretni."
"Dobro...hvala ti....za sve."-nasmješila sam se i ponovno ga zagrlila a kasnije sam pozvala policiju. Izašli smo kroz prozor i pred kućom dočekali policiju. Ušli su u kuću i vratili se sa Blakeovim tatom. Kada su otišli, otrčali smo u kuću a Blake je zagrlio svoju mamu što je jače mogao. Ona je pogledala u mene, nasmješila mi se i mahnula rukom da dođem bliže. Povukla me u grupni zagrljaj, a Blake me poljubio u kosu.
" Hvala ti Sabrina."-rekla je kada smo se odvojili.
"Nema problema. Samo želim da ste na sigurnom."-pogledala sam u Blakea koji me još jednom poljubio u kosu.
" Ostani ovdje večeras."-predložila je.
"Ma ne treba."
"Treba, treba."-rekao je Blake, prebacio me preko svog ramena i otišao gore. Smijala sam se cijelo vrijeme i nagovarala ga da me spusti ali nije. Spustio me na svoj krevet. Legao je pored mene, te nas je pokrio.
" Brina?"
"Da Blakey?"
"Bojim se."
"Čega?"
"Da će se nešto dogoditi i da ću te izgubiti."
"To se nikada neće dogoditi. Što god da se dogodi, ići ću za tobom i bit ćemo sretni. Previše te volim da te izgubim."-ponovno sam ga uhvatila za obraze i gledala te njegove lijepe oči kako svjetlucaju u mraku.
" I ja tebe."-poljubio me i tako smo ostali dok nismo ostali bez zraka. Približio me k sebi, zagrlio me i zagnjurio je svoju glavu u moj vrat. Slušala sam ga kako diše, a osjećaj njegovog daha na mom vratu me uspavao.
____________________________________
Još jedno poglavlje je tu. Nadam se da vam se sviđa 😊 Ostavite vote i komentar, zanima me što mislite 💋💕
YOU ARE READING
Ta cura
FanfictionKažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.
