~George POV~
Okej G možeš ti to. Samo samouvjereno priđi. Nemaš se čega bojati.-govorio sam u sebi dok sam prilazio Shelley, Sophie i Rowan.
"Heeeej George."-povikala je Sophie i zagrlila me. Ona je tako dobra osoba, nije ni čudo što sam se zaljubio u nju.
"Heej Soph. Šta ima?"-upitao sam ju malo glasnije jer je Sabrina odlučila održati koncert pa se ništa nečuje od njezine glazbe.
"Ma ništa. Baš sam razmišljala gdje si."-Stvarno????
"Evo tu sam."-nakesio sam se.
"Ali moramo razgovarati. Želiš li samnom otići u dvorište?"
"Da da naravno. Samo mi reci je li nešto ozbiljno?"
"Paaaa....na neki način je."
"Dobro. Ajde idemo."-povukla me za ruku te smo izašli u dvorište.
"O čemu si htio razgovarati?"-pitala me. Tako je lijepa. Mjesec joj obasjava kožu a vjetar pomalo mrsi kosu. Oči su joj plave poput oceana a usne rumene kao jagode. Wow George postao si pravi pjesnik.
"J.j.jaaa...."-a nemoj sad zajebat.
"Htio sam ti nešto reći ali neznam kako ćeš reagirati..."-pogledala me začuđeno i kimnula da nastavim.
"Ummmm....znam što ti je Thomas napravio, i vjerujem da ti je uništio povjerenje u dečke ali..."-na to se malo nasmješila.
"Htio sam ti reći da mi se sviđaš...i to jako. Vjeruj mi da ti nikada nebih napravio to što je Thomas. Htio bih biti s tobom ali neznam što ti osjećaš."-još više se nasmješila.
"Da....donekle si u pravu. Thomas me potpuno uništio. Ali kada sam malo bolje pogledala oko sebe, vidjela sam tebe. Stvarno si dobar, drag, brižan i imaš još puno dobrih osobina. Moram ti priznati da se i ti meni sviđaš ali sam čekala da vidim hoću li se i ja tebi svidjeti. I ja bih htjela biti s tobom."-cijelo vrijeme me duboko gledala u oči. Totalno sam se raznježio i zagrlio sam ju. Ona je mene još čvršće zagrlila.
"Nikada te neću pustiti."-rekao sam joj a ona se nasmješila. Odvojila se od mene i ponovno me pogledala. Zagrlila me oko vrata i poljubila. To je bio tako dobar osjećaj. U svom zagrljaju imam curu iz svojih snova i zauvijek će biti moja.~Sabrina POV~
Završila sam pjevati a ostali su mi zapljeskali. Otišla sam k Blakeu i popila kolu iz njegove čaše.
"Eeeejjj pa to je moja kola."-progunđao je.
"Upravo tako."
"Zar ti je bilo teško uzeti drugu čašu i nasipati kolu u nju?"
"Iz tvoje čaše je finija."
"Ma dat ću ja tebi."-ponovno me počeo škakljati a ja sam se smijala kao luda. Svi su gledali u nas kao da nismo normalni, pa je prestao. Bili su kod nas još koji sat pa su otišli kućama. Cole je otišao zadnji i zato je bilo malo problema.
" Hvala što si došao."
"Ma ništa, hvala tebi što si me pozvala."
"Baš mi je drago da si tu."
"I meni isto. Baš si mi falila."
"Jujuju baš si mi falila buci buci."-rugao se Blake.
"Šta je s tobom?"-pitala sam ga.
"Ništaa."-rekao je ljubomorno.
"Gle Blake, nemaš se zašto brinuti. Sabrina i ja smo samo prijatelji. Nemaš razloga biti ljubomoran."-rekao je Cole.
"Nisam ljubomoran."-rekao je.
"Jesi, vidi se iz aviona."
"Znači ti ćeš mi reći kako da se osjećam? Ako si ginekolog, neznači da si doktor za emocije."-e sad mi je dosta.
"Prekini! Lijepo ti je čovjek rekao da nemaš razloga biti ljubomoran."
"I ti si bila ljubomorna na Peyton."
"Peyton je druga stvar. S njom više nisi dobar."-napokon je zašutio te je otišao gore.
"Oprosti zbog ovoga. Nekad mu tako dođe."
"Sve shvaćam. Nije mi prvi put da sam se našao u takvoj situaciji. Jao nisam ti rekao...imam curu."
"Ma dajj, stvarno?"
"Da. Pogodi s kim sam."
"Otkud da ja znam? Nisam te vidila dvije godine."
"Sa Sophijom."-zavrištala sam.
"Stvarno?!"
"Da."
"Ajme tako mi je drago zbog vas."
"Hvala ti."
"A gdje je ona sada? Tako mi nedostaje."
"Još uvijek je u LA-u. I ona razmišlja o preseljenju u London ali sigurno neće biti uskoro."
"Ahaa. Jao puno mi ju pozdravi."
"Hoću. Hvala ti još jednom za večeras. Vidimo se."
"Vidimo se."-zatvorila sam vrata i otrčala gore. Moram urazumiti Blakea.
YOU ARE READING
Ta cura
FanfictionKažu da se bez ljubavi nemože živjeti. Potpuno se slažem s tim, ali i sudbina je ključna u svačijem životu. Mene je odvojila od najdraže osobe, ali ljubav me spojila s drugom.