''P-Požar?'' Promrmljala sam tiho te skrenula pogled na Maxa koji je ustajao sa mene te brzim koracima istrčao naglo zalupivši vratima. ''Zar me nećete odvezati?!'' Viknula sam teško dišuči dok se prostorijom čula moja jeka. U zraku sam mogla osjetiti miris paljevine te čuti neko pucketanje i vikanje vani. Morala sam se osloboditi i otići odavdje. Prošla sam pogledom oko mene u potrazi za nečime sa čime bih se mogla osloboditi te zamijetila staklenu bocu. Zagrizla sam usnu ne znajuči što da napravim i još jednom pokušala protrljati ruku o ruku da ih oslobodim. Ali, ništa. Udahnula sam i zažmirila nakon čega sam se sa stolicom odgurnula u stranu i pala na pod. Rukama sam pokušavala napipati gdje je boca dok mi je pogled bio na vratima gdje sam na rubovima mogla vidjeti kako vatra ulazi unutra. Vrisnula sam, a onda napokon napipala bocu te njome lupila o pod. Za nekoliko trenutaka, uspjela sam osloboditi ruke. Lagano sam se nasmijala, a onda brzo uzela razbijenu bocu i njome prerezala uže na nogama. Ustala sam sa poda te otišla do vratiju. Primila sam kvaku te ih otvorila kada sam vidjela da je ispred mene svugdje vatra. Pogledala sam oko sebe te zamijetila onaj prozor koji mi je sada, vjerojatno, bila jedina prilika da pobjegnem. Uz laganu škripu otvorila sam ga, uzdahnula, a onda se popela kroz njega i pogledala dolje. Ništa nebi bilo lakše od ovoga samo da nisam na drugome katu. Još jednom sam pogledala iza sebe, a onda zažmirila i udahnula. "Sad ili nikad, Lu." Rekla sam sama sebi te skočila dolje. Osjetila sam jaku bol u nozi kao i u leđima. No, kada sam čula nečije glasove nisam imala vremena za bilo što osim za bijeg. Ustala sam sa visoke trave koja je okruživala cijelu kuću, a onda laganim koracima krenula prema cesti svakih nekoliko trenutaka okrečući se oko sebe dok sam rukama držala krajeve svoje strgane košulje. Ono što je u tom trenutku bio još jedan problem je to što nisam znala gdje se nalazim. Pored mene su prolazili ljudi čudno me odmjeravajuči misleči da sam potpuno skrenula. I da, tako sam izgledala; raščupana kosa, strgana košulja i prljave traperice. Zaustavila sam prvi taxi koji je naišao i sjela unutra nakon čega sam dobila pažnju vozača. "Kuda?" Pitao je. Podigla sam pogled na njega te oblizala svije već suhe usne razmišljajuči. "Great Peter St.'' Promrmljala sam i još jače se obgrlila rukama tako pokrivajuči svoje gole dijelove tijela. Vozač je samo klimnuo glavom, namjestio naočale i krenuo. Gledala sam van promatrajuči ljude u nadi da ću možda negdje naići na neku kovrčavu glavu. No, ne. Jedini način da ga vidim bio je taj da odem ka njemu. Danas, sada, odmah! ''Oprostite?'' Pozvala sam vozača. Nakratko je pogledao u mene klimnuvši glavom u znak da počnem, a onda vratio pogled na cestu. ''Možete li ipak skrenuti ondje lijevo?'' Pitala sam prstom pokazivajuči u drugu ulicu. Bez ijedne riječi, napravio je onako kako sam i tražila. Lagano sam se nasmijala ugledavši meni već poznatu ulicu i zgrade. Iako me nije bilo svega dva dana, falilo mi je ovo mejsto. I Harry. Kada se taxi zaustavio, gurnula sam ruku u đep svojih traperica tražeči sitni novac koji sam ondje uvijek imala. ''Koliko?'' Pitala sam broječi novce te pogledala u njega. ''4$.'' Kratko je rekao. Pružila sam mu toliko novca i izašla van. Udahnula sam udisajuči zrak te nakratko zažmirila. ''Kvragu Harry, zašto te toliko volim?'' Promrmljala sam sama sebi u bradu, a onda brzim koracima otišla do ulaza i otvorila vrata. Ovoga puta, ona dva kata činila su mi se kao ništa. Preskočila sam svaku drugu stepenicu te napokon došla gore i pozvonila na vrata. Jedino što sam u tom trenutku htjela bio je Harry. Njegov topli zagrljaj i njegove usne na mojima. Gledala sam oko sebe grizuči usnu dok sam čekala da mi otvori. Čuvši laganu škripu vrata okrenula sam pogled i ugledala neku ženu. Progutala sam slinu te nekoliko puta trepnula očima, no ona je još uvijek bila ispred mene. ''O-Oprostite, da li je možda Harry tu?'' Pitala sam tiho na što je ona odmahnula glavom. ''Ne, on se odselio.'' Odgovorila je. ''Čula sam da odlazi u Ameriku.'' Nadodala je uz lagani osmijeh dok sam ju blijedo gledala. Cijeli sviejt mi se srušio. Zar je moguće da je odustao od nas? Tako lako?
~***~
Laganim koracima sam hodala prema kući dok je hladni vjetar puhao u mene noseči mi kosu. Još poneka sitna suza mi je kliznula na obraz dok sam razmišljala u čemu sam pogriješila. Sve je bilo tako komplicirano, ali zapravo i jednostavno. Ništa od ovoga se nije trebalo dogoditi. Nisam ga trebala zavoljeti. ''Blue!'' Čula sam nečiji glas, no nisam obzirala pažnju. Nakon svega nekoliko sekundi osjetila sam dvije snažne ruke oko sebe te čula nečije disanje. ''Blue, napokon.'' Prošaputao je malo se odmaknuvši od mene. Skinuo je svoju kožnu jaknu te ju stavio preko mojih ramena shvačajuči da mi je hladno. ''Liame, ja...'' Započela sam, no njegov prst na mojim usnama me prekinuo. ''Shh. Sada se samo smiri, u redu?'' Pitao je. Lagano sam klimnula glavom nakon čega je svoju ruku stavio na moja leđa te smo laganim koracima dvorištem krenuli prema kući. Čvrsto me držao uza sebe pazeči da mi se još što ne dogodi. No, više mi se ništa nitit nije moglo dogoditi. Jedina osoba koju sam voljela najviše na svijetu je... Otišla? Otišla daleko od svih problema ne shvačajuči da je nekome nekada išta značila. Otvaranjem ulaznih vratiju mogla sam čuti nečije glasove koji su dolazili iz dnevnog boravka. Skinula sam Liamovu jaknu sa sebe i pružila mu je te krenula prema dnevnom boravku. Stala sam na pragu te pogledala unutra. Dok su dva starija policajca sjedili na kauču i zapisivali nešto, mama i tata su sjedili nasuprot njih nešto pričajuči. Julia i Tom su bili sa strane promatrajuči te se nešto došaptavajuči. Gledala sam u sve njih. Svi glasovi su mi se ispremiješali i ništa nisam čula. Ovo je bilo previše za mene. Osječala sam se kao višak među svima. Odjednom mi se zavrtjelo te sam pala na pod.
Eto. Došla sam doma na dva dana i odlučila se potruditi napisati nastavak, jep. Kratak je, znam. No, potruditi ću se da sljedeči budu duži. Možda, ne znam.
Pitanje; Što kažete na Harryev odlazak? Hih ;O
Komajte, votajte<33
