~Osam mjeseci kasnije~
"Blue, vrati se u London i ne glupirajte se u Parizu. Za mjesec dana trebaš roditi i što misliš, kako ćete vas dvoje sami s djetetom? Molim te, znam što je najbolje za vas, i otac je rekao da će vam kupiti kuću ovdje, samo se vračajte. I javi se više jer ludim ovdje." Rukom sam prekrila usta smijuči se te se naslonila na Harrya. "Kako ćete vas dvoje sami s djetetom?" Pokušo je oponašati moju majku te sam mu pokazala da bude tiho jer ću pustiti sljedeču glasovnu poruku. "B, Vanessa je. Tvoja majka me zvala mali milijun puta zbog tebe. Brine se. I mi se brinemo, zašto se ne javljate? Hajde, sada slušaš ovu tko zna koju po redu glasovnu poruku i smiješ se negdje zar ne? Daj ne glumite djecu nego se javite i vračajte svoje guzice u London jer vas očekujemo, i bebicu. Puno pusica, ubrzo očekujem tvoj poziv." Ustala sam sa kauča shvačajući da smo poslušali svih 27 glasovnih poruka i odložila telefon na stol. "I što kažeš na to sve?" Harry me upita te ga zbunjeno pogledam. "Falimo Londonu." Nadoda te mi odmakne jedan pramen kose s lica i ponovno se naslonim na njega. "Što misliš onda?" "A da se vratimo?" Ponovno je upitao te sam se zamislila. I meni je falio London, i svi ondje, ali Pariz. Ponovno. Ovdje sam bila osnovala nešto što želim imati do kraja života, uredili smo stan i sada da to sve bacimo u vodu? "Harry ti uvijek imaš dobre ideje, hajde, da čujem. Smisli nešto." Nasmijala sam se te ubrzo osjetila njegovu ruku na svome trbuhu. "Osječam nešto." Zbunjeno sam stavila ruku na svoj trbuh i osjetila blsge udarce. "O moj Bože." "Vidiš, uskoro ćemo dobiti bebu, nesmijemo dugo razmišljsti što ćemo." Slegnuo je ramenima. "U pravu si." Uzdahnula sam oblizavši usne te ga nastavila slušati. "Da se vratimo ondje, udovoljimo svima, kupimo kuću, dijete se ondje rodi, a Pariz... Uvijek možemo doči ovdje." Klimnula sam glavom. Činila se kao dobra ideja i trebala sam ga poslušati. "U redu, Harry, vračamo se u London." "Vračamo se."
~***~
Ležala sam na krevetu gledajući neku novu seriju dok sam jela čips i čekala Harrya da naruči karte, te da ga kasnije mogu gledati kako sprema svu odječu i stvari u kofere. Povremeno sam se nasmijala njegovoj zbunjenosti oko karata, no onda sam ponovno preusmjerila pogled na seriju i posvetila se jedenju čipsa. Držala sam ruku na svom trbuhu koji se već poveče vidio, zaboga, za mjesec dana bio mi je termin, malo malo manje, dva tjedna. "Layla ponovno nije mirna?" Nasmijala sam se prema Harryu te klimnula glavom. Malena je i previše udarala rukicama ili nogicama. "Dodaj mi sladoled iz frižidera, molim te." Rekla sam te ponovno pogledala prema televiziji i promijenila program. "Sladoled? Ozbiljno, Lu, pojela si čips sada." Okrenula sam se prema njemu i dignula obrvu. "Svejedno, donesi mi sladoled." Nasmijao se te rukom prekrio usta, a onda ustao sa stolice i otišao u kuhinju. Pogledala sam u laptop koji je stajao nedaleko od mene te ga okrenula ka sebi. 'Vaše karte su uspješno kupljene! Let za London kreče 29.4. u 11 ujutro!' Široko sam se nasmijala, no onda ponovno uzdahnula.
~Tri dana kasnije~
"Osječaj da čemo za svega desetak minuta upasti u kuću mojih roditelja je neopisiv, jedva čekam vidjeti njihova lica." Smijala sam se govoreči Harryu dok smo se vozili taxijem po poznatim Londonskim ulicama. "Tvoja majka će pasti u nesvjest. Čekaj, ne, mislim da će nas prvo daviti onime što se nismo javljali." Klimnula sam glavom te se ponovno nasmijala. Krenula sam ponovno nešto reći, no vani sam primjetila poznatu kuću i prodrmala Harrya po ramenu. On je platio vozaču, a onda zajedno samnom izašao van gdje je izvadio tri velika kofera, i dva manja, te ih ostavo kraj ulaza. Nakratko sam pogledala u njega, a onda pozvonila na zvono kraj vrata i čvrsto ga uhvatila za ruku. Trenutak kasnije čulo se otvaranje vrata te sam ugledala iznenađeno lice majke. "Iznenađenje!"a/n
ovo je kratko i glupo haha ali da htjela sam objaviti jer nastavka nema pa um.. zbilja dugo. dojmovi?