Lagano, nekoliko puta trepčući, otvarala sam oči pokušavajući shvatiti gdje sam. Od velike količine svjetlosti, ponovno sam zažmirila i duboko udahnula. Bolnica. ''Blue.'' Hrapavi glas natjerao me je da se okrenem u svoju lijevu stranu i primjetim Harrya. Sječanja su mi polako dolazila i shvatila sam zašto je on zapravo tu. On me dovezao. ''Harry.'' Promrmljala sam tiho ne znajući što da kažem. Tek kada sam mu pogledala u oči shvatila sam koliko su zapravo crvene, a podočnjaci ispod očiju veliki. Vjerojatno nije spavao cijelo vrijeme. ''Znam za leukemiju.'' Rekao je uspravivši se na stolici dok je meni srce kucalo nenormalnom brzinom. Rukama sam prekrila lice i zažmirila. Mogla sam pretpostavljati da je saznao. ''I mislim da si mi zbilja trebala reći. Oh, jedino ako to ne smatraš bitnim.'' Nadodao je trljajući dlan o dlan. Nakratko sam pogledala ispred sebe, a onda ponovno u njega. ''Harry, ja...'' Započela sam, no njegov glas me ubrzo prekinuo. ''Točno, ja ti nisam ništa pa mi nisi rekla. Ipak, Liam ti je zaručnik, ne ja.'' Rekao je slegnuvši ramenima. Oči su me počele peckati i bilo je samo pitanje sekundi kada će se suze spustiti mojim licem. ''Valjda ću svom zaručniku reći nešto više nego bivšem dečku. Zar ne?'' Pitala sam. Odmahnuo je glavom uz neki osmijeh te ustao sa stolice. ''Zašto si tako tvrdoglava, Blue?!'' Izderao se ostavljajući me zaprepaštenu. Shvativši što je učinio odmaknuo se korak od mene te počeo hodati lijevo - desno po sobi. ''A da olakšamo i tebi i meni? Da napokon prekinemo sa svim ovim glupostima? Da se ovoga puta zauvijek odvojimo jedno od drugoga i krenemo svojim putevima kako smo već započeli?'' Povisila sam ton te zadobila njegovu potpunu pažnju. ''To želiš?'' Pitao je. A, nakon mog potvrdnog klimanja glavom otišao iz sobe zalupivši vratima.
~Tjedan dana kasnije~
''Kako se osjećaš nakon operacije?'' Pitao je Daniel žličicom miješajući kavu u svojoj šalici. Lagano sam slegnula ramenima naslanjajući se na naslon stolice u kafiću. ''Ne znam. Kao i prije tri mjeseca.'' Rekla sam nasmiejšivši se. Otpila sam gutljaj svoje kave, a onda ju vratila natrag na stol. ''A, što je s tobom i onim malim?'' Pitao je podižući obrvu na što sam samo odmahnula glavom. ''Nisam ga vidjela od onda.'' Odgovorila sam lagano uzdahnuvši te rukom prošla kroz kosu. ''Nemoj misliti da ti ja nešto pametujem ili slično. Samo mi se čini da on nije dobar za tebe, znaš?'' Zastao je udahnuvši. ''Prvo dođe u bolnicu i pravi se da mu je stalo, nakon toga kada sazna za leukemiju, udari me šakom u oko jer mu nisam dopustio da uđe u sobu. A, za vrhunac, unutra se dere na tebe.'' Govorio je mašući rukama po zraku. Ponovno sam slegnula ramenima te pogled preusmjerila na njegovu plavu masnicu kraj oka i laganu ogrebotinu vjerojatno od Harryevog prstena koja još nije zarasla. ''Nije bitno što se dogodilo ondje. Zaboravila bih sve i prešla preko toga samo da me barem jednom nazvao u ovih tjedan dana i pitao kako sam. I znam da sam pretjerala sa onime, ali bila sam toliko živčena.'' Objasnila sam te ponovno otpila gutljaj svoje već ne tako vruće kave. ''Ti bi njemu oprostila baš sve?'' Pitao je podižući obrvu na što sam ja automatski klimnula glavom. ''Da, ali sada je već kasno.'' Rekla sam zakolutavši očima i prije nego što je netko od nas još nešto rekao, osjetila sam dvije ruke na svojim očima. ''Vanessa?'' Pitala sam micajući njene ruke iz svojih. ''Jedino ako sam promijenila ime u međuvremenu.'' Rekao je meni poznati glas kroz smijeh tjerajući me da se okrenem i ugledam visoku plavušu sa već povećim trbuhom. ''Haley!'' Viknula sam ustajući sa stolice te ju zagrlila. Koliko god smo imale svađa, ta plavuša mi je falila. ''Od kuda ti ovdje?'' Pitala sam kada sam se napokon odmaknula od nje. Popravila je kosu iza uha a onda slegnula ramenima. ''Liam je došao po svoje stvari u stan pa sam došla sa njime. A, i htjela sam vidjeti tebe i cure.'' Objasnila je kratko se nasmiješivši na što sam klimnula glavom. ''Aha. Marie i Vanessa su trebale doći ovdje za nekoliko minuta.'' Rekla sam gledajući na svoj ručni sat koji je pokazivao već 11h. ''Ah, evo ih.'' Promrmljala je prstom pokazujući iza mojih leđa. Okrenula sam se i ugledala dvije djevojke kako nam se približuju. ''Um, neću smetati. Uživajte vi u svojim ženskim razgovorima.'' Rekao je Daniel ustajući sa stolice. Uzeo je mobitel sa stola te mahnuo rukom u znak pozdrava. Ubrzo je izašao iz kafića, a nas četri ostale smo same. ''Od kuda ti ovdje?'' Pitala je Marie gledajući u Haley nakon što su se zagrlile. Sjele smo za stol gdje smo sjedili Daniel i ja, te su one naručile kavu dok sam ja još uvijek imala onu koju nisam popila. ''Doselila sam se u London.'' Rekla je pljesnuvši rukama ostavljajući nas iznenađene. ''Zbilja?'' Pitala je Vanessa iznenađeno gledajući u nju na što je ona samo potvrdno klimnula glavom.
~*** ~
Lagano sam pokucala na poznata vrata te se odmaknula jedan korak unatrag čekajući da mi netko otvori. U slučaju da nikoga nije bilo, mogla sam uzeti i ključ koji sam imala u torbici. ''Gospođice Blue, dobar dan.'' Rekla je Julia puštajući me unutra. Samo sam klimnula glavom u znak pozdrava ušavši unutra te se okrenula prema njoj. ''Mama je doma?'' Pitala sam zbunjeno. Julia je otvorila usta da nešto kaže, no drugi glas ju je prekinuo. ''Blue, došla si.'' Rekla je moja mama grleći me. Zakolutala sam očima lagano se odmahnuvši od nje te slegnula ramenima. ''Vidiš da sam ovdje.'' Rekla sam te se zajedno sa njom uputila u dnevni boravak dok je Julia otišla kuhati kavu. Sjela sam na kauč te se leđima naslonila na naslon uzdahnuvši. ''I? Kako ste vi?'' Pitala sam znajući da će ona započeti sa temom Ništa ne pitaš za svoje roditelje. ''Dobro, odkako tebe nema u kući sve je mirno.'' Zastala je nasmiješivši se. ''Razgovarala sam jučer s tvojim ocem i rekao je kako bi želio da se vratiš ovdje. Bolje je nego da budeš sama u stanu, zar ne?'' Pitala je taman kada je Julia ušetala u dnevni boravak sa dvije šalice vruće kave te ih stavila na stol zajedno sa šećerom i mljijekom. ''Ne, imala sam druge planove.'' Rekla sam uzdahnuvši. Mama je podigla obrvu uzimajući svoju šalicu te klimnula glavom u znak da započnem. ''Razmišljala sam o tome da prodam stan , a nakon toga da odem na nekoliko mjeseci izvan države. Čisto da razmislim o svemu što se ovdje događalo i da pokušam napraviti nešto sa svojim životom.''
A/N
Woooooops, i ovaj je nešto kraći nego obični dijelovi. Ali ne puno, hah, samo petsto riječi. Lol. Um, komentirajte? Ne znam kada je sljedeći nastavak, i za ovaj ste čekali nešto duže. Hah. Možda do kraja tjedna bude. Dobro, sigurno će biti do tada. Hahah. Usput, ako vam se da, pogledajte moju novu priču 'catoptrophobia'.
