Stajali smo jedan nasuprot drugoga šuteći što me ubijalo. Samo sam željela da nešto kaže. Bilo to lijepo ili me uvrijedilo. Nisam mogla trpjeti ovu tišinu. ''U redu.'' Promrmljao je još jače otvorivši vrata rukom pokazujuči da uđem. Nakratko sam zastala, a onda ušla unutra. Dok je on zatvarao vrata, laganim koracima hodala sam prema kuhinji gledajuči neke nove slike na zidu gdje su večinom bili on i Lisa. Stavila sam kolač na šank te se okrenula prema njemu ne znajuči što da kažem. Sve se činilo suvišnim. A, stajati pored njega bilo je kao da sanjam. ''Kako to da si se ti odlučila ispričati?'' Pitao je naglasivši ono ti, a onda odšetao do kuhinjskih ormarića nešto tražeči. ''Pa, žao mi je.'' Rekla sam slegnuvši ramenima. Okrenula sam se prema šanku te zamjetila dva tanjuriča i vilice. Lagano sam se nasmijala, a onda skrenula pogled na njega koji je pokušavao izvaditi kolač. ''Čekaj, ja ću...'' Promrmljala sam te otišla sa druge strane. Progurala sam se ispred njega uzevši mu nož iz ruke pri čemu su nam se prsti dotaknuli. Duboko sam uzdahnula pokušavši se skoncentrirati na kolač, no to je naprosto bilo ne moguće. Bio je tik iza mene tako da sam mogla osjetiti miris njegovog parfema kojega je koristio još prije nekoliko mjeseci. ''Dodaj mi... Tanjur.'' Rekla sam nakon čega se odmaknuo od mene te mi pružio ona dva tanjurića. Izvadila sam kolač na njih, a onda nož odložila sa strane. Atmosfera je bila napeta, te iako sam htjela doći ovdje, imala sam osječaj kao da bi bilo bolje da nisam. ''Hajde jedi. Što si zamišljena?'' Pitao je lagano se nasmiješivši, a onda stavio komad kolača u usta na što sam se trznula iz misli. Uzela sam vilicu napiknuvši jedan komadić kolača na nju, a onda ga stavila u usta. ''Sječaš se kada smo ses međusobno hranili istim takvim kolačem?'' Pitao je gledajuči u mene na što sam klimnula glavom. Huh, kako bih to mogla zaboraviti? ''Sjećam se.'' Promrmljala sam tiho te nastavila jesti iako nikako nisam imala teka. Nakon toga, nastala je neka neugodna tišina. Oboje smo gledali u svoje tanjure iako je moj pogled nekada otišao na njega. Bili smo toliko blizu,a zapravo toliko daleko. Komplicirano. ''Kako si znala da nema... Lise?'' Pitao je sada gledajuči u mene na što sam nakratko zastala ne znajuči što reći. Bilo bi čudno da kažem da sam slala Vanessu da provjeri u butiku do kada radi. Huh, trebala sam nešto drugo smisliti. ''Bila sam u centru pa sam ju vidjela da radi.'' Odgovorila sam, a on je samo klimnuo glavom. ''Uostalom, nadam se da vam nisam stvorila neke probleme sinoć?'' Pitala sam skretajuči pogled na njega koji se nasmijao. Uhm, tu ništa nije smiješno. Mogla sam im raskopati vezu, a tu sam se jedino ja mogla smijati. On ne. ''Ne, samo kada smo došli u stan počela se histerično derati govoreći da moramo kupiti novi stol.'' Rekao je slegnuvši ramenima na što smo se oboje smijali. Nakratko sam pogledala na stol gledajuči jesu li ga promijenili što je Harry skužio. ''Danas, dok je ona na poslu ja sam trebao kupiti drugi.'' Rekao je vilicom pokazujuči na stol. Lagano sam klimnula glavom, a onda se nakašljala. ''Idem ja onda, mislim ti moraš...'' Naglo sam zastala kada me prekinuo stavljajuči svoju ruku na moju koja je bila na šanku. ''Ne, ostani ovdje. Nisam niti namjeravao ići.'' Rekao je palcem lagano kružeči po mojoj ruci. Od samog njegovog dodira koža mi se naježila, a ja sam ostala zaleđena. Nisam znala što da napravim. Da li da ostanem ovako ili... Ne? ''Once upon a time a few mistakes ago, I was in your sights, you got me alone...'' Na sam zvuk mog mobitela koji je dolazio iz torbice, izmaknula sam svoju ruku iz Harryeve. Otvorila sam torbicu tražeči mobitel, a onda ga uzela i prostom prešla preko zaslona na kojemu je pisalo 'Liam'. Ou, kvragu. ''Bok, Liam.'' Promrmljala sam na što je Harry puhnuo te izašao iz kuhinje ostavljajuči me samu da razgovaram. ''Ljubavi, gdje si? Uopče mi nisi javila kako je bilo kod doktora. Još si ondje?'' Počeo je sa pitanjima dok sam ja kolutala očima. Zar me se morao sada sjetiti? Mogao me nazvati kasnije! ''Evo, doći ću doma. Zadržala sam se kod mame.'' Brzo sam rekla već uzimajuči torbicu spremna da odem, te prije nego što je još nešto uspio reći poklopila. Na samom izlazu iz kuhinje sudarila sam se sa Harryem koji se vjerojatno vračao natrag. ''Ovaj, uhm... Moram ići. Treba me...'' Objašnjavala sam mahajuči rukama po zraku dok me nije prekinuo. ''Tvoj zaručnik, znam. Ne moraš mi se opravdavati, ja ti nisam nitko bitan.'' Govorio je meni već poznatim, promuklim glasom dok sam ja samo klimnula glavom. Još jednom sam ga pogledala, a onda izašla iz stana. Ne mogu reći da me nisu boljele njegove riječi. On mi je bio sve na svijetu. No, izgleda da ja njemu i nisam.
~Sljedeči dan~
Dok sam jednom rukom žličicom vrtila po šalici čaja, drugom sam bila naslonjena na stol. Liam je još ujutro otišao na posao kojeg je našao nekoliko tjedana prije nego što smo se vratili iz Italije tako da sam bila sama. Tek je bilo prošlo 9h i nigdje mi se nije dalo ići. Iako sam mislila ići gledati film, ta misao je otpala kada sam shvatila da sam sve filmove koje imamo pogledala nekoliko puta, a neda mi se gledati na laptopu preko interneta. Uostalom, nisam se mogla dugo skoncentrirati na ništa. Misli bi mi uvijek odletjele negdje drugdje. Nekoliko puta sam htjela curama poslati poruku da dođu, no bilo je prerano i vjerovala sam da još spavaju. Vjerojatno mi je bilo osuđeno neko vrijeme ostati sama. Napokon, lijeno sam ustala sa stolice i laganim koracima krenula do prozora. Kiša je još uvijek neumorno padala stvarajuči neku maglu tako da ovoga puta nisam mogla vidjeti vrh Big Bena kojega sam obično gledala upravo sa tog prozora. Taman kada sam se htjela ići vratiti spavati, čula sam vibraciju mobitela. Otišla sam do stola šalicu odlagajuči na njega, a onda uzela mobitel i prstom prešla preko zaslona na kojemu je pisalo 'Vanessa'. ''Krenula sam do tebe, nadam se da ne spavaš?'' Pročitala sam i nasmijala se brzo utipkavajuči poruku. ''Ne spavam, lol.''
Ostavila sam mobitel na stolu dok sam brzim koracima otišla u sobu po neku odječu da obučem jer sam bila u spavačici. Još uvijek nisam robu izvadila iz kofera tako da sam morala kopati po njemu u potrazi za nečime. Podhitno sam ju morala posložiti u ormar prije nego što me proglase najlijenijom osobom. Uh. Nakon što sam obukla tamno plavu majicu na bretele i crne tajice otišla sam u kupaonu svezati rep. No, prije nego što sam išta uspjela napraviti, čula sam zvono na vratima. Požurila sam do vratiju okrenuvši ključ u bravi, a onda ugledala Vanessu. ''Jutro...'' Promrmljala sam te nakon što je ušla zatvorila vrata za njom. ''Htjela sam te nazvati, ali mislila sam da spavaš.'' Nadodala sam mahajuči rukama po zraku te otišla do kuhinjskog ormariča tražeči kavu koje naravno nije bilo. Umjesto nje uzela sam cappuccino i okrenula se prema Vanessi. ''Od vanilije ili obično?'' Pitala sam na što je ona samo slegnula ramenima sjedajuči za stolicu. Odlučila sam uzeti onaj od vanilije jer sam smatrala da je finiji jer je vrečica u kojoj se nalazio prah izgledala ljepše. Iako sam ga već nekoliko puta radila, svejedno sam još jednom pročitala upute za svaki slučaj da ne zabrljam nešto. Tipična ja. ''Što je bilo ono jučer?''Pitala je na što sam ju nakratko pogledala, a onda pogled vratila ispred sebe sada vadeči dvije crne šalice sa nekim plavim krugovima. ''Jučer? Na što točno misliš?'' Pitala sam zbunjeno iako sam mogla pretpostaviti na što cilja. Provjeravanje radnog vremena Harryeve djevojke. ''Blue.'' Kratko je rekla uzdahnuvši tako mi davajuči do znanja da joj kažem. Ulila sam mlijeko i nešto vode zajedno sa prahom cappuccina u šalice, a onda otišla sjesti za stol nasuprot Vanesse. ''Ono je Harryeva djevojka.'' Rekla sam žličicom kružeči po šalici. To mi je vjerojatno bila navika jer sam to radila sa svakim toplim napitkom kojeg sam pila. ''Lažeš.'' Rekla je raširivši oči na što sam odmahnula glavom. ''Zašto bih?'' Pitala sam zbunjeno preusmjeravajuči pogled na nju koja je pokušavala shvatiti moje riječi. Ouh, zar je bilo toliko teško? ''Ali, kako? Mislim, vi morate biti zajedno. Tako je rekla pro...'' Naglo je zastala kada sam ju prekinula. ''Ali je rekla i da više ništa neće biti isto. To znači da ćemo ostati samo prijatelji, ništa više.''
A/N
Htjela sam objaviti još jučer, ali nisam napisala nastavak tako da sam ga objavila sada. Kasno je, huh. No, dobro. Vjerojatno ste već navikli da stavljam nastavke ovako kasno. Lol. Usput, počela sam pisati 'Something'. Možete pogledati i ondje mi u komentaru ostaviti neku ideju o čemu da pišem. Hah. I da! Čitajte priču 'Lost in Lies' od foreveryoung669
Ako netko želi da mu reklamiram priču ovdje, neka se javi u komentar ili inbox.
Uhm, pitanje; Je li vam bolje što je Harry pristao biti prijatelj s njom ili bi vi radije da ju je izbacio? Kom, vote;3
