''Mi smo prošlost.'' Nadodala sam nešto tiše te ustala sa stolice prilazeči sudoperu da ondje ostavim šalicu. Uopče mi se više nije ništa pilo i imala sam osječaj kao da ću povratiti. ''Ali, prošlost se vrača.'' Rekla je dobivši od mene samo zbunjeni pogled. Donekle je i bila u pravu. Prošlost se vrača. No, ne ista kakva je i bila. Drugačija je. ''Daj, Van, promijenimo temu.'' Rekla sam kolutajuči očima pokušavajuči ne razmišljati o nama. Samo sam se htjela barem jedan dan na nekoliko sati opustiti od svega no, to je ne moguća misija. ''U redu, u redu.'' Promrmljala je otpivši gutljaj cappuccina, no onda ga brzo pljunula na što sam se nasmijala. Znam, nisam neki profesionalac u kuhanju bilo čega. Sreća je ta što nikoga do sada nisam otrovala. ''B, fuj. Idemo u neki kafić na kavu ili u neki centar, bilo gdje? Usput pokupimo Marie. Vjerojatno se već probudila.'' Rekla je ustajuči sa stolice te uzela svoju torbicu tražeči mobitel da nazove Marie. Kada ga je našla, počela je nešto tipkati po njemu te ga stavila na uho. ''Jutro, M!'' Viknula je na slušalicu na što se Marie vjerojatno prepala, a nas dvije smo se počele smijati. ''Za 10 minuta budi vani, ispred svoje kuće. Obučena, našminkana, spremna. Mi krečemo.'' Rekla je te poklopila vrativši mobitel natrag u torbicu. ''Luda siu.'' Promrmljala sam nakon čega smo zajedno otišle u hodnik. Dok sam ja obuvala tenisice, ona je stajala ispred vratiju nestrpljivo me čekajuči. Uzela sam jaknicu, pogledala se u ogledalo te istrčala van.
~***~
Nekoliko sati šetnje po raznoraznim trgovinama bezveze gledajuči odječu završilo je razgovorom u obližnjem kafiću. Dok su cure otišle naručiti ono što ćemo popiti, ja sam bezuspješno tražila slobodni stol negdje na terasi. Cijeli dan sam provela u zatvorenome tako da bi mi dobro došlo malo zraka barem nakratko. Ugledavši napokon jedan stol, krenula sam prema njemu no usput se zabila u nekoga tako da su mi vrečice koje sam nosila pale iz ruku. ''Uhm, oprostite.'' Čula sam nečiji glas te podigla pogled prema meni već poznatom muškarcu. Mislim da se zvao nešto na slovo D? Huh, znala bih da nisam bacila podsjetnicu. ''Oh, Blue.'' Rekao je pružajuči mi vrečice koje sam uzela u ruke te lagano klimnula glavom u znak pozdrava. Pogledala sam preko nejgovog ramena na stol koji je ovoga puta već bio zauzet, a onda vratila pogled na njega. ''Sama si, ili? Mislio sam da možemo popiti sok?'' Ispitivao je mahajuči rukama po zraku na što sam se samo nasmijala. ''Sa prijeteljicama sam, drugi put.'' Odgovorila sam. Iskreno, nisam razumjela što bi doktor sa pacijenticom u kafiću. Usto, vidjeli smo se samo dva puta u životu. Dobro, ako brojimo i ovaj onda tri. Nemamo tema za razgovor, možemo pričati samo o mojoj bolesti. Ah, ne hvala. ''U redu, onda drugi put. Usput, htio sam te danas nazvati da ti kažem da sutra dođeš u moju ordinaciju. Počinju terapije, znaš.'' Objasnio je uzdahnuvši te rukom prošao kroz kosu. ''Onda... Vidimo se sutra.'' Nadodao je lagano se nasmiješivši što sam uzvratila, a onda se progurao pored mene i otišao. Ponovno sam pogledom prešla preko cijele terase ne zamijetivši niti jedan prazan stol. Oh, kvragu. ''Blue...'' Čula sam Vanessin glas iza sebe te pogledala u nju i Marie koje su nosile kavu gledajuči me. ''Gdje ćemo sjesti? Idemo onda unutra?'' Pitala je Vanessa slobodnom rukom pokazivajuči prema vratima koja su vodila unutra. Toliko o svježem zraku na terasi. Nevojko sam za njima krenula unutra nakon čega smo sjele za jedan prazni stol. Napokon sam mogla sjesti te sam odložila sve vrečice na praznu stolicu pored sebe. ''Tko je bio onaj lik?'' Pitala je Vanessa prstom pokazujuči prema van. Otipila sam gutljaj svoje vruče kave, a onda ju vratila natrag na stol. ''Moj doktor. Usto i susjed kod mojih.'' Odgovorila sam zakolutavši očima na što su one samo klimnule glavom. Prije nego što sam nešto rekla osjetila sam vibraciju mobitela u trapericama. Izvukla sam van te prstom prešla preko zaslona gdje je pisao neki nepoznati broj. ''Ostala ti je posuda kod mene, trebao bih ti ju vratiti. H xx'' Pročitala sam poruku te se nakratko nasmijala. Možda me želi vidjeti? No, nada je pala u vodu kada sam se sjetila da on ima djevojku koju voli. Djevojku koju voli, djevojku koju voli... Nekoliko puta su mi te riječi odzvanjale u glavi dok se nisam skoncentrirala na odgovor. ''Hoćemo se naći negdje, ili?'' Napisala sam te odložila mobitel an stol pogledavši cure koje su me zbunjeno gledale. ''Harry. Jučer mi je nešto ostalo kod njega pa mi je javio.'' Obajsnila sam na što su se one nasmijale nakratko se međusobno pogledavši. ''Aha. Grudnjak, ha?'' Pitala je Vanessa te se počela smijati zajedno sa Marie dok su moji obrazi počeli primati crvenu boju. Pobogu, nisam ja takva! Mobitel mi je ponovno zavibrirao te sam brzo posegnula za njime čekajuči da se poruka učita. ''Dođi kod mene u 14h. H xx'' Pogledala sam na sat na mobitelu i shvatila da do tada imam još samo pola sata. Otpila sam gutljaj svoje već ne tako vruče kave, a onda ustala sa stolice. ''Idem nešto obaviti. Vi uzmite moje vrečice i sutra ću ih uzeti od vas, u redu? Ako vas Liam slučajno nazove, recite da sam sa vama. Volim vas.'' Rekla sam te prije nego što su još nešto rekla istrčala van. Odavdje do Harryevog stana nije bilo toliko dugo pješačenja, no nije bilo baš niti malo. Buduće da je i danas bio jedan oblačan dan i tek što je kiša prestala, nosila sam crnu jaknicu u koju sam strpala ruke. Činilo se kao da će ponovno kišiti, a ja nisam uzela kišobran. Hih, bravo Blue. Ubrzala sam hod za svaki slučaj da ne dođem pokisla kod njega te se ubrzo našla u već poznatoj ulici. Skrenula sam pogled na park koji je bio ondje i lagano se nasmijala prisjetivši kada smo Harry i ja bili ondje. Sada je bilo mnogo više djece jer je bilo i igralište kojega prije nije bilo. Pa, dugo me nije bilo. Vrata ulaza u zgradu, kao i obično, bila su otvorena te sam ušla unutra. Stepenicama sam se lagano penjala gore dok sam se jednom rukom držala za ogradu sa strane. Navika. Napokon sam vidjela vrata sa izrezbarenim prezimenom 'Styles' te pozvonila. Nakon svega nekoliko sekundi, uz laganu škripu vratiju, mogla sam vidjeti Harrya u potpuno drugome izdanju nego prošli put. Osim što mu se voda cijedila sa cijeloga tijela, oko bokova je imao samo ručnik. Vjerojatno sam uranila. ''Umm. Sačekat ću vani dok se ne obučeš.'' Rekla sam pokušavajuči pogled držati na njegovim očima, no to je bilo potpuno ne moguće. Samo se nasmijao, a onda rukom pokazao da uđem unutra na što sam odmahnula glavom. ''Ne, ne. Samo sam došla po...'' Objašnjavala sam mahajuči rukama po zraku te najednom zastala ne znajuči po što sam došla. Oh, kvragu! ''Zdjelicu.'' Završio je moju rečenicu te sam ja brzo klimnula glavom praveči da sam znala. No, on se i dalje nije micao sa vratiju. Muči me. Jako. ''Uđi, neću te pojest.'' Rekao je zakolutavši očima te mi ponovno rukom pokazao da uđem unutra. Nakratko sam se zakašljala, a onda ušla pored njega pazeči da se slučajno ne dodirnemo.
''U sobi je. Stavio sam ju u ormar da ju Lisa ne vidi, dođi samnom.'' Rekao je na što sam se okrenula prema njemu te sa neugodnosti krenula za njime. Na samom ulazu u sobu mogla sam osjetiti miris ženskog parfema, a gotovo svugdje bile su njene stvari. Dok je Harry tražio posudu o ormaru, moj pogled bio je svugdje po sobi zapažajuči neke sitnice kojih prije nije bilo, a... ''Harry, ljubavi! Zaboravila sam mobitel, mislim da mi je u dnevnom boravku!'' Čula sam nečiji glas iz hodnika te raširila oči prema Harryu koji je brzo ustao sa poda zatvarajuči ormar te preusmjerio pogled ka krevetu na kojemu je bio bijeli mobitel. ''Kvragu, u sobi je...'' Promrmljao je rukom prolazeči kroz kosu, a onda došao do mene i povukao me za sobom prema wcu zatvorivši vrata. Iako sam htjela izači pred nju govoreči joj da se okane Harrya, znala sam da to nebi dobro prošlo. Ili bi se Harry naljutio na mene, ili nebi prekinuli jer... Jer se previše vole. Ugh, dosta o tome! ''Tuširaš se?'' Ponovno se čuo isti glas te koračanje prema vratima. Prije nego što sam uspjela reagirati, gurnuo me zajedno sa sobom u tuš kabinu stavljajuči ruku na moja usta, dok je drugom nešto namještavao. Za svega nekoliko trenutaka, osjetila sam toplu vodu kako se slijeva po nama dok smo bili potpuno naslonjeni jedno na drugo. Čulo se otvaranje vratiju wca, no niti jedno nije obračalo pažnju na to. Iako sam danas namjeravala ostati suha, to se nije dogodilo. Ostala sam potpuno mokra na naj neobičniji način.
A/N
Prvo vam želim reći da ovaj kraj nije baš onakav kakvog sam očekivala. No, htjela sam danas postaviti nastavak tako da je tako ispalo. Mislim, trebao je izgledati ovako, no sa ipak malo više opisa da skužite o čemu se radi. Imam osječaj kao da nisam dobro dočarala taj događaj. Ako netko ne razumije nešto neka me pita u boxu ili komentaru. Pojasniti ću. Onda, drugo. Što mislite o svemu ovome? Mislim na cijeli nastavak, hah.
Kom, vote!:3
