~Sljedeći dan~
Zvuk mobitela lagano me budio iz sna dok sam rukom pokušavala napipati ga. Napokon sam ga dohvatila klikajući zelenu tipku i iritantni zvuk je nestao. ''Um, halo?'' Rekla sam nevoljko otvarajući usta da nešto kažem. Nisam niti pogledala na sat, no pretpostavljam da je doista rano. ''B, zar još spavaš?'' Čula sam Vanessin glas preko slušalice te samo klimnula glavom. Shvativši da me ne vidi nasmijala sam se samoj sebi te se okrenula na drugu stranu kreveta. ''Ne, budna sam.'' Odgovorila sam još uvijek žmireći. Sunce koje je dolazilo kroz prozor bilo je prejako. Ponovno sam sinoć zaboravila spustiti rolete. ''Zašto onda ne otvaraš vrata? Zvonimo već tko zna koji put?'' Pitala je ozbiljno. Odmah sam otvorila oči ustajući sa kreveta te se laganim koracima zaputila prema vratima smišljajući što ću reći da sam radila. ''Mah, tuširala sam se.'' Promrmljala sam. Stisnula sam bravu te otvorila vrata ispred kojih sam mogla vidjeti samo prazan hodnik. Zakolutala sam očima te ih naglo zatvorila, a onda odlučila otići skuhati čaj. ''Zbilja si išla gledati jesmo li vani?'' Pitala je suzdržavajući smijeh što joj nije uspjelo. Ubrzo se počela smijati. ''Okej, ne ljuti se. Skuhaj kavu, mi dolazimo sada.'' Rekla je nakon kraće šutnje. Izvadila sam jednu šalicu iz ormarića, a onda podigla obrvu. ''Koliko vas je?'' Pitala sam ponovno otvarajući ormarič da uzmem šalice. Ništa od čaja, ipak ću morati piti kavu. ''Svi.'' Kratko je rekla nakon čega sam poklopila ne čekajući da kaže još nešto. Izvadila sam još četri šalice sa plavim motivima te ih poredala jednu pored druge dok sam otišla vidjeti imam li kave. Srećom, Liam ju je ostavio tako da sam mogla skuhati još nekoliko puta. Uzela sam posudu u koju sam nalila vode te ju stavila da je kuha. Nekon nekoliko trenutaka zvono je zazvonilo te sam brzim koracima potrčala do ondje otvoriti ih. ''Jutro.'' Rekla je Marie prva ulazeći zajedno sa Niallom koji mi je samo mahnuo. Nakon njih je ušla Vanessa, a odmah nakon nje i Louis. Čim su ušli, zatvorila sam vrata te za njima krenula u dnevni boravak. Dok su ostali sjedili, Vanessa je bila iza šanka i dovršavala kavu koju sam ja krenula kuhati. Ionako mi nebi dobro ispala. ''Pa, do koliko sati ti spavaš?'' Pitao je Louis smijući se. Zbunjeno sam pogledala na sat koji je pokazivao 12h, a onda odmahnula glavom. ''Ne, bila sam budna.'' Rekla sam odmahnuvši rukom. Sjela sam na fotelju te rukom prošla po kosi. ''Vidi što imamo!'' Viknula je Marie na što sam skrenula pogled na nju i vidjela da drži nekoliko karata u ruci mašući njima. ''Um, što je to?'' Pitala sam znatiželjno te ustala sa fotelje prilazeći njoj da vidim kakve su to karte. ''Prekosutra ideš sa nama na utakmicu.'' Rekla je. Pogledala sam sve ostale koji su imali ozbiljan izraz lica, a onda se počela smijati. ''Mar, što je to, ozbiljno?'' Pitala sam uzimajući joj jednu kartu iz ruke. Pročitala sam ispisani kratki tekst na njoj te raširila oči u nevjerici. ''Vi ozbiljno? Ja? Utakmica?'' Ispitivala sam mašući rukama po zraku. A, njihov izraz lica nije se promijenio. Ostali su ozbiljni. ''Pa, dajte. Što ću ja tamo? A, znate da to ne volim.'' Promrmljala sam stavljajući kartu na stol. Vratila sam se na fotelju te sjela naslanjajući se leđima na naslon. ''Hajde, barem ćeš nakratko skrenuti misli sa svojih problema.'' Dobacila je Vanessa noseći tacnu sa šalicama kave. Odmahnula sam glavom govoreći da ja ipak neću piti, a onda uzdahnula. ''Dobro. Tko igra?'' Pitala sam nezainteresirano stvarajući kod njih osmijeh jer sam pristala. ''Mah, neki timovi ovdje iz Londona.'' Objasnio je Louis odmahnuvši rukom. Podigla sam obrvu gledajući u njega koji je bio gotovo nezainteresiran za to, a onda skrenula pogled na cure. ''Jeste li planirale da danas idemo negdje? Ja moram riješiti neke papire za stan, a nakon toga sam slobodna.'' Rekla sam na što su se one međusobno pogledale, a onda klimnule glavama. ''Okay, ionako mi treba neka nova odjeća.'' Rekla je Marie te otpila jedan gutljaj svoje kave. ''Možemo pozvati i Haley. Ionako sigurno nema što za raditi.'' Rekla je Vanessa već vadeči mobitel iz đepa svojih uskih traperica. ''Vi sve riješite, ja se idem obuć.'' Rekla sam, a onda ustala sa fotelje i laganim koracima se zaputila u svoju sobu.
~***~
"Ali, kako?" Pitala sam gospođu ispred sebe koja je uzdahnula. "Rekla sam vam, vaš zaručnik je kupio stan. To znači da ga vi ne možete prodati." Rekla je već umorno. Okrenula je ekran računala prema meni i penkalom pokazala u tekst. "Vidite potpis? Liam Payne." Rekla je. Zakolutala sam očima te iznervirano puhnula. "Valjda znam da ga je on kupio. Ali donjela sam vam papire gdje ga je prepisao na mene." Rekla sam te po tko zna koji put pokazala papire u fasciklu. Napokon ih je uzela u ruke te krenula čitati. "Gospođice, papiri još nisu riješeni do kraja. Zato vas molim, dođite krajem sljedečeg tjedna. Kada dođete, pogledat ćemo papire i možete prodati stan." Objasnila je vračajući papire natrag k meni. Pospremila sam ih natrag u fascikl, a onda ustala sa stolice. "U redu, onda doviđenja." Promrmljala sam te prije nego što je ona nešto rekla, izašla van. Marie i Vanessa su bile u čekaoni i sjedile na stolicama čekajuči vijesti. Koje su, ovoga puta, bile loše. "I?" Pitala je Marie. Lagano sam uzdahnula te zajedno sa njima krenula prema izlazu.
"Uhm, ako želim prodati stan, moram ponovno doći krajem sljedećeg tjedna. Ali, k vragu, već imam kartu za Francusku u ponedjeljak. Što ću sada? Ili ću odgoditi let i prodati stan, ili otiči i ostaviti stan." Objašnjavala sam iznervirano mašući rukama po zraku dok su se njih dvije smijuljile. "I nije smiješno." Promrmljala sam sama sebi u bradu. "Okay, što ćeš onda? Uostalom, zašto moraš prodati stan?" Pitala je Vanessa zbunjeno gledajuči u mene. Stavila sam ruke u đep svoje lagane jaknice te slegnula ramenima. "Pa, ne namjeravam se vračati ovdje. A novac od prodaje stana će mi dobro doći." Rekla sam uzdahnuvši. Prije nego sam zakoračila naprijed, one su stale ispred mene zaustavljajuči me. "Kako se nebi vratila, Blue? Pa hah, ovo je London, tu ti je obitelj, prijatelji..." Zastala je rukom prošavši kroz svoju crni kosu te uzdahnula. "I Harry." Nadodala je. I k vragu, ponovno sam ga se sjetila. I vjerojatno ga nikada neću uspjeti zaboraviti koliko god se trudila. Jer, ono što sam imala sa njime, zacrtalo mi se u pamčenje.
A/N
Woops, nadam se da se ne ljutite što nije bilo nastavka tjedan dana. Hah. Uhm, ali nadoknadit ću ja to. I dap, danas ili sutra postavljam uvod za novu priču. Opet. Hahah. 'Flower boy' pa pogledajte kada postavim. Kom? Vote?
