~Sljedeči dan~
''Izgledam debelo.'' Promrmljala sam sama sebi u bradu još jednom se odmjeravajuči u ogledalu u crnim trapericama i tamno plavoj tunici. Čuvši otvarranje vratiju okrenula sam glavu i pogledala u Juliu koja je držala telefon u ruci. ''Gospođice Blue, zove gospodin Liam. Pitao je da li da dođe po vas ili?'' Pitala je na što sam odmahnula glavom. ''Idem sama.'' Odgovorila sam. Ponovno sam se okrenula prema ogledalu i uzdahnula. Uzela sam crnu majicu na bretele sa poda i zagrizla usnu razmišljajuči. Da, definitivno bi mi bolje stajalo od ovoga. Skinula sam tuniku nakon čega sam obukla majicu te se pogledala u ogledalo nasmiješivši se. Napokon. Pogledala sam na sat koji je pokazivao 7:30h, a onda se požurila do kupaone svezati visoki rep. Uzela sam crnu gumicu za kosu dok sam češljom počela formirati svoj rep. Brzo sam ga svezala, a onda izašla iz kupaone uzevši torbicu. Bacila sam pogled na hrpu robe iz ormara koja je sada bila na podu, a onda rekla jedno tiho; ''Upss.'' Stepenicama sam se spustila dolje te obukla svoje crne štikle i bez pozdrava izašla van. Lagani vjetar zapuhao je u mene dok mi je Sunčeva svjetlost udarala u oči. Brzim pokretom ruke otvorila sam torbicu tražeči svoje sunčane naočale. Kada sam ih našla, stavila sam ih na oči te požurila do auta. ''Once upon a time a few mistakes ago, I was in your sights you alone...'' Iznervirano sam izvukla mobitel iz đepa te prstom prešla preko zaslona na kojemu je pisalo 'Liam'. Zakolutala sam očima i javila se. ''Bok...'' Promrmljala sam sjedajuči u auto. Stavila sam ključ u bravu te ga upalila. ''Jutro, ljubavi. Kako si?'' Pitao je na što sam zakolutala očima. ''Onako.'' Odgovorila sam uzdahnuvši. Zaustavila sam auto na crvenom svjetlu na semaforu dok sam noktima nervozno lupkala o volanu. ''Umm... Danas dolazim kod tebe popodne. Nadam se da su ti sve objasnili?'' Pitao je. Napravila sam zbunjeni izraz lica, a onda skrenula u ulicu desno nastavljajuči vožnju. ''Ne? Što bi mi to trebali objasniti?'' Pitala sam zbunjeno. ''Tvoj tata nam je platio putovanje. Danas se moramo dogovoriti gdje idemo.'' Objasnio je na što sam raširila oči. Putovanje? Liam? Ja? Ne, ne, nikako ne. ''Krečemo već sutra popodne, a vračamo se... Čekaj da vidim...'' Zastao je zašutivši. ''Aha! Vračamo se 1.9.'' Nadodao je uz osmijeh. 3 mjeseca? Šali se, zar ne? Ovo je... Nemoguće. Zatvorila sam oči nakratko nadajuči se da je ovo san, no kada sam ih otvorila shvatila sam da je ovo stvarnost. Ugh. ''U redu, Liam. Razgovarati ćemo kasnije. Moram na fakultet.'' Rekla sam te prije nego što je išta rekao, poklopila mobitel bacivši na sjedalo pored sebe. Podhitno sam trebala smisliti plan gdje ne idemo nikuda. Trebala sam ovo ljeto ostati doma, svakako. Putovanje sa Liamom mi se činila kao dosta loša ideja. Biti sa njim svaki dan toliko dugo? Ne, hvala. Trznula sam se iz svojih misli te uzela mobitel sa sjedala i izašla iz auta. Kliknula sam gumb za zaključavanje te laganim koracima krenula prema fakultetu. Vidjevši Beth kako me već čeka za jednim stolom, sjela sam za drugi te se naslonila na naslon stolice. No, to ju nije spriječilo da mi kaže još tračeva jer... Upravo je sjela do mene. ''Što hoćeš Beth?'' Pitala sam skidajuči sunčane naočale te ih odložila na stol. ''Jutro i tebi, B. Kako si spavala?'' Pitala je dok joj osmijeh nije padao sa lica. Nikada nisam razumjela kako je svaki dan mogla biti toliko sretna. Ili je samo bila dobra glumica? Vjerojatno. ''Čekaj, čekaj... Kako te ono zvao Styles? Umm...'' Govorila je grizuči usnu pokušavajuči se sjetiti. ''Lu, zar ne? Pa, Lu, vidim da si se pomirila sa Liamom.'' Rekla je na što sam zakolutala očima puhnuvši tako pokušavajuči ostati smirena. Ali, uz nju nikako nisam mogla ostati smirena. Uljevala je u mene neku negativnu energiju te sam uvijek poludjela čim sam ju vidjela. ''Daj, bježi od mene.'' Rekla sam rukom pokazivajuči da se makne, no ona je ostala sjediti ondje gdje je i bila. ''Pa, mi smo frendice, Lu. A stoga, žao mi je onog malog što pati za tobom.'' Rekla je uzevši jedan pramen kose dok ga je vrtila oko prsta. ''Pričaš gluposti.'' Rekla sam na što je ona brzo odmahnula glavom. ''Ne, ne. Ako ja pričam gluposti, ti si Lady Gaga.'' Rekla je na što sam se lagano nasmijala. Njena glupost bila je na vrhuncu, definitivno. ''Jesi li? Epa, nisi.'' Nadodala je. ''Molim te, makni se od mene ili ću se ja maknuti odavdje.'' Rekla sam već iznervirano na što je ona zakolutala očima. ''U redu, vidimo se.'' Rekla je ustajuči sa stolice. Lagano mi je mahnula rukom, a onda odšetala vjerojatno tražeći drugu žrtvu.
~***~
Zvono na vratima odavalo mi je da je Liam već stigao. No, kada sam otvorila shvatila sam da nije sam. Iza njega, uredno obučena i našminkana, stajala je njegova mama. ''Hej, ljubavi.'' Rekao je zagrlivši me jednom rukom dok je u drugoj držao buket crvenih ruža. Ponovno. ''Ovo je za tebe, znam da ih voliš.'' Nadodao je pružajuči mi cviječe. Nikada nisam rekla da volim crvene ruže. Oduvijek sam najviše voljela plave orhideje. No, dobro. Ušli su unutra nakon čega ih je moja mama pozvala u dnevni boravak. Zatvorila sam vrata za sobom te im se laganim koracima približila. ''I? Jeste li razmišljali gdje ćete?'' Pitala je njegova mama lagano se nasmiejšivši. ''Nismo.'' Odgovorio je Liam na što je ona samo klimnula glavom. ''Pa, bilo bi dobro da odaberete. Gdje biste najradije otišli?'' Pitala je sada moja mama. U sebi sam već kolutala očima od dosade dok sam izvana samo slegnula ramenima. ''Svejedno mi je.'' Odgovorila sam izazivajuči kratki uzdah kod mame. ''I meni.'' Rekao je Liam. Njegova mama ga je poprijeko pogledala, a onda pogled preusmjerila na mooju mamu. ''Znači, na tebi i meni je da odaberemo.'' Rekla je te se na silu nasmijala. Iako je mislila da se ne kuži, kužilo se. Ta žena uvijek je bila takva. Antipatična. ''Što kažete na Francusku? Ondje je Pariz, grad ljubavi. Kažu da ondje ljubavi ostaju vječne.'' Rekla je moja mama na što je njegova brzo odmahnula glavom mršteči se. Oh, tu sam se jedino vjerojatno slagala sa njome. Pariz? Pf, ne. Ne želim da naša ljubav ostane vječna. Grozno. ''Ne, zastarjelo. Neka odu u Nizozemsku, zemlja cviječa. Mogu šetati uz polja tulipana opuštajuči se...'' Naglo je zastala kada ju je moja mama prekinula. ''Ne, bila sam ondje za 20u godišnjicu braka i nije mi se uopče svidjelo. Tulipani ne mirišu i ubrzo ti dosadi šetnja, traje kilometrima. Možda Grčka?'' Pitala je osmjehnuvši se te nadajuči da će se Liamova mama složiti sa njome. No, nije. ''Grčka? Pff, ondje nema ništa posebnoga. A, Austrija? Ondje ima prepuno znamenitosti. Pogotovo u Beču. Savršeno.'' Rekla je. Savršeno? Mnogo dalje od toga. Mama je nakratko zastala razmišljajuči što će reći, no onda se dosjetila. ''Tereza, zar ne misliš da je ondje grozno? Najbolje bi im bila Irska. One njihove kućice i polja su očaravajuča.'' Rekla je, no ubrzo njegova mama je odmahnula glavom. ''Ne, ne. Turska. Njihove kave, kao i čajevi, su najfiniji. Čula sam to.'' Rekla je te se ponosno nasmijala. Obje su izgledale toliko izživciano, no trudile su se to prikriti. A ja? Malo mi je falilo da ne poludim. Slušati njihovo prepiranje bilo je grozno. Svađati se oko putovanja bila je obična glupost. Ništa više. ''Najfiniji čaj i kava? To si zasigurno vidjela u onim svojim serijama. Još uvijek stojim na Francuskoj jer mislim da bi im ondje bilo najbollje.'' Rekla je mama smijuči se te tako pokušati još više razživčaniti Liamovu mamu što joj je sada dobro išlo. ''Turska.'' Rekla je gotovo kroz zube na što se moja mama uozbiljila. ''Francuska.'' Rekla je istim tonom kao i njena sada 'suparnica'. ''Turska.'' Ponovno je rekla. No, prije nego što su još nešto rekle, iznervirano sam ustala sa fotelje. ''Dosta!'' Viknula sam te duboko uzdahnula. ''Odlučite se više gdje idemo i nakon toga mi javite.'' Rekla sam, još jednom ih pogledala, a onda izašla van.
Znači... Na sljedečem nastavku očekuje vas jedno iznenađenje. Veliko. Huh. Zbilja se trudim oko sljedečeg nastavka. A, nastavak postavljam kada ovdje bude malo više komentara. Barem 10ak. Umm... Največi kom dobiva dedicate na sljedečem nastavku. Hahah<3
Kom, vote?
