Kralj sloma [✔]

Prolog

Kao dijete sam sebi govorila da ću kad narastem naći osobu koju ću voljeti više od bilo čega što mi život pruža, a ta će osoba mene voljeti od bilo čega što njemu život pruža. Maštala sam o tome kako ću biti sretna sve do svoje smrti zajedno sa tom osobom pod istim krovom, sa malom ali sretnom porodicom i unučadima.

Danas, kako sam starija stvari su koliko-toliko ostali isti. Iste želje, nadanja i ciljevi, samo što sad shvaćam koliko je to zapravo teško za ostvariti, a borim se, i trudim se, zaista pokušavam da ostvarim to. Možda će to samo od sebe doći, ali sama pomisao koliko će tome trebati, i da li će se to ikad desiti mi stvara strah.

I tako, niotkuda mi se ti pojaviš. Napoznato područje u koje sam ušla ni ne razmišljajući šta me očekuje na kraju, niti razmišljajući da li je uopšte ispravno to što radim. Zapravo, i da sam znala šta me očekuje mislim da bih svejedno pristala na sve posljedice koje me čekaju jer si ti bio nešto neizbježno i kad-tad bih svakako stala ispred tebe i pala u dubine nečeg nepoznatog što se trebalo istražiti.

Ko zna, da te nisam srela možda ne bih nikad ni osjetila jednu vrstu 'uzvraćene ljubavi'. Ko zna, možda nikad ne bih bila tako sretna i ispunjena kao što sam bila sa tobom. Sudbina je, kako ljudi kažu, nešto što nikad nećeš moći izbjeći niti spriječiti.

Od prvog dana kako si stao ispred mene i kako su nam se putevi spojili znala sam da je to put ravan đavoljim rukama, ali šta sam mogla? Ipak si ti bio ono čemu sam se potajno nadala, čime sam žudjela ali se istovremeno i plašila. Ta strast, taj grijeh koji me je tako slatko privlačio a čega sam se bojala si ti u meni probudio i osnažio, ti si taj koji me nagonio na taj slatki grijeh i dopustio mi da se prepustim svime što me čekalo.

Gledala sam te dugo, ako mene pitaš, i previše.

Shvatim da si jedan momak kojeg su knjige opisivale tako božanstveno, tako nerealno i savršeno. Bio si poput grčkog Boga, savršeni nered dok sam ja jedno obično smrtno i beznačajno biće, ali smo se svejedno sreli.

Bio si ratoboran, bio si grub, hladnokrvan dok sam ja miroljubljiva, nježna i krhka. Klišej kaže da se suprotnosti privlače, možda i nije toliko laži u tome.

Možda je jedina mana bila ta što sam predugo vremena provela u posmatranju tvoje pojave u svojoj blizini, a da pritom se nisam malo dublje upustila i upoznala bolje tvoju dušu, a kada se i to desilo postalo je komplikovano.

Tvoja duša je bilo jedno poglavlje od jednu stotinu hiljada riječi, koje mi je trebalo vremena i vremena da upoznam a da opet nije bilo dovoljno, ostajalo je uvijek nekih nedovršenih dijelova, praznih polja koja su čekala da se razotkriju, i ipak sam došla do tog dna nepoznatog mora i vrijeme mi je isteklo a tražilo je, molilo je za još vremena...

A/N

Well, I'm back sa novom pričom koja je nešto drugačija nego bilo koja koju sam do sad pisala na wattpadu... Malo sam se iskušavala i odlučila da započnem romansu i idem jednu stepenicu više u pisanju.

Ja se iskreno nadam da ćete me i ovog puta podržavati i biti uz mene do kraja kao i u prijašnjim pričama, zaista sam se oko ove potrudila da bude kvalitetna i originalna.

Btw. Kako vam se čini cover priče?

 Do sljedećeg puta, xoxo

-vjecnisanjar