Kralj sloma [✔]

Poglavlje osamnaesto

Naslonjena od njegova prsa sjedili smo napolju i gledali u nebo i uživali u zajedničkom vremenu. Bilo je hladno jeseno vrijeme, ali prosto savršeno kada si sa osobom koja te čini sretnom. Idalje nisam svjesna činjenice da smo se poljubili, također nisam sigurna šta smo sada. Zapravo, nije me trenutno to zabrinjavalo, sve dok sam u tišini sjedila sa njim. Svojim dugim prstima je prolazio kroz moju kosu i tjerao me da sklopim oči i upijam te dodire. Zagrlio me jednom rukom dok je bio naslonjen od zid. Upijala sam njegov miris, upijala sam ovu situaciju u kojoj sam se nalazila i nisam mogla opisati kako sam se osjećala. Mislim da je sreća previše blaga za ovaj osjećaj koji struji kroz moje čitavo tijelo.

„Jel ti hladno?" Šapne kraj mog uha dok me jače stisne u svom zagrljaju. Izmami mi osmijeh na lice dok se namjestim u njegov zagrljaj.

„Nije, tebi?" Upitam ga dok svojim prstima polako prolazim po njegovim prsima preko majce. Jel realno da mi se ovaj muškarac toliko sviđa iako sam na početku se toliko odupirala mu? I da li je moguće da i on osjeća to isto nakon svega?

„Ne brini za mene." Poljubi me u čelo i nastavi se prepuštati tišini. Mislim da se nikad prije nisam osjećala ispunjenije nego li sada. Dalija je izašla sa Amarom na večeru, tako da nismo trebali brinuti da objašnjavamo nekome ovu situaciju.

„Mislim da bi bilo ipak bolje da uđemo unutra, drhtiš." Uspravi se zbog čega sam se morala izmaknuti od njega. Klimnem glavom kao odobrenje te ga uzimam za ruku i uvedem u kuću. Bilo je mnogo ugodnije jer je bilo toplo zbog grijanja. Protegnem se dok prilazim TV-u i gasim ga.

„Spava ti se."

„Malo." Pogledam ga i nasmijem se. Uzvraća mi osmijeh i priđe mi bliže.

„Onda idi spavaj, vidimo se sutra." Koliko god željela da ne ode bio je upravu, spavalo mi se i pored toga svega mislim da nisam željela da me ujutru vidi kao pokislo mače samo zato što se nisam naspavala.

„Uredu." Otpratim ga do ulaznih vrata.

„Laku noć, lijepo spavaj." Šapne mi dok me privuče u svoj zagrljaj. Svaki put se iznova razniježim tim gestom.

„Laku noć." Utisnem poljubac na njegovim mekim usnama i još jednom mu se nasmijem i zatvorim vrata. Mislim da meni nema spavanja. Pogledam na sat i uočim da je pola tri iza ponoći. Ma divno, moram se natjerati da spavam.

Pomeškoljim se kada osjetim da me nešto golica. Postaje neizdrživo. Otvaram oči i opazim Aresa. U šoku sam, ali nisam trenutno mogla razmišljati koliko grozno izgledam jer činjenica je ta da me prokleto golica!

„Arese...prestani!" Vrisnem kada se njegovi prsti nađu po mojim rebrima. Počela sam se smijati i odupirati njegovom stisku dok me on gledao tako nježno sa diječijim osmijehom.

„Mislio sam da te danas ja vozim, šta misliš?" Upita kada me pusti da uzmem predaha. Brzo se uspravim i pogledam u smaragde koje su se sjajile.