Kralj sloma [✔]

Poglavlje drugo

Zakopčavam zadnje dugme svoje bijele košulje i namjestim svoju kosu. Plavuša do mene se polako budi iz sna i okrene se prema meni.

„Ljubavi kud ćeš?" Piskutavim glasom mi se obrati dok je ja odmjerim od glave pa do kukova gdje mi je svilena posteljina zabranila daljnje proučavanje.

„Na posao." Odvratim kratko i jasno.

„Možeš li ostati, molim te?" Umiljato me zamoli uzimajući me za ruku, sklonim njenu ruku sa svoje i ustanem se.

„Žao mi je dušo ali ne mogu."

„Koja šteta, uvjerena sam kako bi ti bilo zabavnije kod mene nego u firmi." Nasmije mi se i ja cinično uzvratim osmijeh.

„Srećo, poslužila si mi jednom, ne trebaš i drugi put." Okrenem joj leđa i izađem iz sobe. Ulazim u garažu prema svom autu te se uputim prema svojoj firmi. Otac će mi opet držati predavanja, toga sam već svjestan. Uvijek bi mi ih držao ako bih se zadržao do kasno u tulumarenje, i vratim se kući sa nepoznatom djevojkom koja je kao i inače jedna u nizu od klasičnih kurvi koje mi se daju.

Ulazeći u firmu dobivam pozdrave od radnika, uzvratim im iz kulture i ulazim u kancelariju svoga oca, Emira.

„To je odlično, drago mi je što smo se uspjeli dogovoriti. Javiću vam kad bude krenuo. Pozdrav." Prekida poziv uz zadovoljni osmijeh, opet je sklopio uspješan ugovor, pretpostavljam.

Kada se okrenuo prema meni osmijeh mu spadne sa lica, nasmijem mu se sarkastično i sjednem nasuprot njega.

„Opet si se kasno vratio sa nekom kurvom." Kaže i odpuhne nezadovoljno, i shvaćao sam zašto. Čovjek me trpi već svojih dvadeset i pet godina, naravno da neće imati više one svoje stare konjske živce sa mnom.

„Znaš da sam takav." Slegnem ramenima.

„To ti nije opravdanje, Ares." Procjedi otac i prostrelja me pogledom. Iskreno, imao sam strahopoštovanje prema svom ocu, on je bio ozbiljan i pošten čovjek. Uvijek sam želio da budem uspješan poput njega, iako ga znam razočarati i razljutiti nije svjestan koliko se zapravo trudim uprkos svemu.

„Ali nećemo o tome sad. Imam posao za tebe." Kaže smirenije, podignem obrvu u iščekivanju.

„Slušam."

„Za par dana ćeš ići za Sarajevo. Sklopio sam ugovor sa firmom 'Odsjaj' i ti si zadužen da u tih par dana koliko budeš boravio tamo malo razgledaš firmu i procjeniš kakva je i da li je vrijedna da bude dio našeg tima."

„Zašto ja? Zar ne može moj stariji brat Ethan ići? Ionako je on mnogo ozbiljniji po tom pitanju i mnogo sigurniji nego ja." Prevrnem očima na zadnjoj rečenici.

„Vjerujem kako ćeš i ti biti uspješan i da ćeš dobro odraditi svoj posao. Dobićeš zauzvrat i dobru zaradu. Osim toga bilo bi lijepo da posjetiš svoj rodni kraj, nisi odavno. Pristaješ li?" Upita me. Ako odbijem nikad mu neću moći dokazati da sam ozbiljan u svojim namjerima za budućnost, a ako pristanem morat ću provesti najmanje sedmicu dana u Sarajevu, daleko od Njujorka i društva. Iznervirano odpuhnem. Zašto koji vrag mene u to petlja uopšte? Ah da, pa da me kazni i ucijeni.

„Uredu, pristajem." Pomrmljam. On se nasmije zadovoljno.

„Hvala ti sine, javit ću ti kad krećeš. Očekujem da ćeš kvalitetno odraditi svoj posao."

„Potrudit ću se." Kažem i izlazim iz kancelarije dok se pozdravljam sa ocem.

Kako sam završio sa svim obavezama koje sam imao pozvao sam Larisa na piće kod našeg kafića. U roku od pet minuta je došao.

„Jebeno moram za par dana ići u Sarajevo." Procjedim i otpijem gutljaj tekile.

„Šta ti fali, vjerujem kako i tamo ima dobrih za jebanje." Nasmije mi se i ja prevrnem očima uz smijeh.

„Ako ne bude poslat ćeš mi koju odavde."

„Nikakav problem brate, iako ne vjerujem da ću to morati učiniti. Snaći ćeš se."

„Jebote idalje ne vjerujem da sam pristao na ovo sranje." Sarkastično se nasmijem samom sebi. Fakat sam glup.

„Ma daj Ares to ti je samo sedmicu dana."

„Čuj, samo sedmicu dana. Kojeg kurca on očekuje da ću raditi tamo? Jel on stvarno misli da će me Sarajevo i taj šugavi posao promjeniti, da ću se ja uozbiljiti?"

„Pa ko zna šta se sve u tih sedmicu dana može desiti." Slegne ramenima kao da ga brani, da pravda to sve. Samo me još više nervira nego što je već potrebno.

„Šupak si Larise, ne pomažeš mi. Trebao sam jednostavno odbiti ponudu i opet razočarati oca, ionako je naviknut na to." Pomrmljam i naručim još jedno piće.

„Vjerujem kako ćeš promjeniti nakon tih sedmicu dana mišljenje." Kaže i uzme gutljaj tekile.

„Što vi danas svi nešto vjerujete u mene, koji vrag." Prevrnem očima. Okrenem se prema baru i u daljini vidim jednu plavušu. Usmjerila je pogled prema meni i namjestila svoju kosu iza sebe. Klasični potez kurve, što da ne. Namignem joj i nasmijem zavodljivo dok se ona namješta na stolici.

„Znaš šta Larise? Jebe mi se, ode da se smirim."

„Ma samo jako buraz, ali pazi šta sam ti rekao." Dobaci iza mene.

„Da, da. Kako da ne." Pomrmljam dok sam bio na metar od plavuše. Pah, sad da se malo zabavimo sa njom.

„Hej lijepi." Kaže i nasmije mi se. Uzvratim osmijeh i namjestim svoju kosu po strani.

Nakon možda sat vremena provedeno sa njom uzimam je pod ruku i krenem prema svom stanu. Čim zatvorim vrata pribijam je uza zid i napadnem joj vrat poljupcima. Čujem kako ispušta uzdahe dok polagano rukom idem uz njenu butinu pa sve do ispod suknje. Steže me za vrat kada joj dirnem rub gaćica ali nas baš u tom trenutku prekine zvono na vratima.

„U vraga ko god da je." Prosiktam i odgurnem curu čije ime idalje nisam znao i otvaram vrata. Ispred nje bio David, radnik moga oca.

„Šta želiš jebote?" Upitam oštro.

„Došao sam da vam javim kako vam je sutra let u deset sati za Sarajevo."

„Mogao si to javiti i porukom. Goni se sad." Zalupim vratima i odem do kuhinje da natočim sebi viski. Plavuša mi priđe sa leđa i pogladi mi vrat svojim umjetnim noktima.

„Gdje smo stali?" Šapne mi kraj uha, okrenem se i prostreljim je pogledom zbog čega se lecne.

„Trebala bi da ideš sad." Kažem i odvedem je do vrata i zatvorim ih.

„Goni se u vraga Davide." Pomrmljam sebi u bradu i vratim se nazad u kuhinju.

A/N

Sve što vam imam reći da vam želim ugodan ostatak dana ;)