Kralj sloma [✔]

Poglavlje deveto

Šta to znači biti pisac? Već satima sjedim za stolicom zgrbita ispred laptopa pisajući na svom romanu, na desnoj mi strani velika šolja koja je na pola bila ispijena od crne kahve dok sa moje lijeve strane leži sveska u kojoj zapisujem sve bitne detalje o romanu, likovima, mjestima i slično kako bih se kasnije orijentisala tokom pisanja.

Čudna je to stvar kako mi je pisanje postala jedna slaba tačka u mom životu. Od četrnaeste godine sam počela pisati i od tada nisam prestajala, jednostavno mi je prešlo u naviku i mislim da mi život ne bi imao toliko smisla bez knjiga i pisanja.

Kada završim sa još jednom stranicom okrenem se iza sebe prema dnevnom boravku i ispustim uzdah. Subota je, rano jutro i kiša je lila k'o i kabla kako ljudi znaju reći. Dalija je idalje spavala, ne čudi me zapravo jer je posljednjih dana puno radila a žao mi je buditi iz sna. Voljela bih da preko vikenda ostanem u svom stanu, uz veliku šolju kahve, dobrog romana i poslije toga kasno u noć gledati seriju, ali poznavajući Daliju i njenu tvrdoglavost morat' ću sa njom izaći van.

Dalija je po prirodi živahna osoba koja ne zna za dosadu i monoton život, pogotovo ne kada ima mogućnosti da izlazi u provod. Uvijek bi preko vikenda pronalazila način da izađemo, bilo na neku žurku od jednog totalnog stranca ili ulazak u noćni klub, takva je ona, razigrana i živahna.

Ja sam u odnosu na Daliju bila mirna, nisam se toliko uklapala u svijet žurki i izlazaka. Voljela sam izlaske ali samo kada sam bila sa najboljim prijateljima, jednim ili više njih, negdje u prirodi do kasno u noćima hodati, budalesati se, roštiljati, opijati se i da nas niko ne ometa.

Ponovo prebacujem pogled na laptop i nastavljam pisati. Moje priče su na samom početku bile jako klišejaste, amaterske i beskorisne, ali sam svejedno ponosna na svaku jer su me učinili ovakvim prosječnim piscem.

U ovom romanu se radilo o jednoj ljubavi dvoje mladih koji su se naglo upustili u sve, a kasnije i bolno rastaju jer jedno od njih dvoje oboljuje od raka i time umire. Tragično, isto kao i moj ljubavni život.

Uvjerena sam da ljubav nije za mene, nikad neće biti. Prije da ću sa sve i jednim muškarcem na ovoj planeti Zemlji postati dobar prijatelj i da iz toga nikad neće izaći neka ljubavna priča jer sam takva po prirodi. Lako se sprijateljim muškarcima, ponekad nešto iskrsne u prijateljstvu, nešto uzbudljivo ali ubrzo i nestane. Isto tako se desilo i sa dotičnom osobom čije ime ne smijem više spominjati jer je on bio samo osoba sa kojom sam imala poslovni odnos i na tome će ostati.

„Dobro jutro." Čujem pospani glas od Dalije. Pogledam u njeno umorno lice i raščupanu kosu koju je vezala u punđu, nasmijem se tome.

„Jutro Dalči."

„Kada si ustala?" Upita me i stane kraj mene dok ja gasim laptop.

„Prije tri sata, mislim." Pogledam je dok ona namrštenog lica uzima mobitel sa stola.