Kralj sloma [✔]

Poglavlje osmo

Ne mogu spavati, sjedim na svom krevetu i buljim u strop dok mi mislima prolazi samo jedna osoba, ona. Aurelija, žena koja je toliko arogantna i bezobrazna, tvrdoglava i neodoljiva. Nervira me njena odbojnost prema meni, živcira me to što je ne mogu imati sad kraj sebe, grliti je i ljubiti, činiti je sretnom i istovremeno je izluđivati, ali ona je takva, odbojna, tvrdoglava, ne da se lako. Rukom prelazim po svojoj kosi i po Bog zna koji put sebi govorim da se ne zamaram njom, ionako je neću više vidjeti iako sam se toliko uživio u situaciju dok sam je grlio da sam rekao ono što sam zaista priželjkivao-da nam ne bude ono posljednje druženje.

Ustajem se sa kreveta i ulazim u kuhinju gdje iz frižidera vadim jednu bocu hladnoga piva. Da sam znao da je onako tvrdoglava i bezobrazna odveo bih je istog tog dana u svom apartmanu i naučio je kulturi. Nasmijem se na samu pomisao svoje ruke kako je udara po stražnjici kad god bi mi nešto grubo odbrusila ili krivo progovorila.

Trgnem se u momentu i namrštim. Kojeg đavola ja uopšte o tome razmišljam? Ne zanima me ona. Ionako je jedna u nizu stotine drugih koje mogu odvući u krevet i imati je za sebe.

Ali ovu nisi uspio odvući u krevet i imati je za sebe. Javlja se moj unutrašnji glas, prevrnem očima i uzimam gutljaj svoje pive gledajući sa kuhinjskog prozora Njujork kako blješti u raznim bojama.

Na neki čudan način mi je falio Sarajevo, miran je, u svoju ruku poseban. Nije poput ostalih gradova u kojima sam bio, nije imao milijun blještavih reklami po visokim neboderima, nije imao hiljdama auta na cestama iz kojih se često znalo čuti psovke, nije imao sve moderne kafiće i restorane, zgrade i stanove. Sarajevo je otkad znam za sebe uvijek zadržao onaj svoj stari prepoznatljivi čar. Imao je stare ulice, dok prolaziš njima sretneš se sa starim kućama koje su bile tu prije rata, avlije ukrašene sa živicom i cvijetovima. Sarajevo je imao stare kafiće koje su bile redovno pune, imao je stara mjesta koja kada bi se tu nalazio osjećao neki neobjašnjiv osjećaj ugodnosti, dobrodošlice. Baščaršija je meni lično uvijek bilo posebno mjesto tu, pored velikim brojem turista bilo je tu još nečeg, bilo je tu puno ljubavi, zračilo je pozitivnom energijom i srećom što sam malo gdje osjetio u Njujorku niti u bilo kojem drugom gradu.

Možda je razlog tome i bio taj što je Sarajevo moj rodni kraj, a možda i zato što sam posebice ovih sedmicu dana uživao tamo. Sve u svemu, već mi fali.

A onda se ponovo u mojim mislima zavuče jedna osoba koja mi ne da mira. Njene modre zelene oči su mi često prkosile pogledima, njen stav je uvijek bio borben, vatren i svojevrsno poseban. Njena kosa boje meda je uvijek bila svezana u punđu, ali kada sam je vidjeo sa puštenom kosom kao da mi je došla Afrodita u susrtet, bila je tako savršena, tako nježna i nevina dok su joj pramenovi kose lutali po blijedom licu. Njene pune ružičaste usne uvijek u ravnoj crti, uvijek ozbiljna ali kada je zasmijem dah mi stane, osjećao sam se ponosnim što sam joj znao izmamiti osmijeh, sretnim.

„Dosta o njoj." Pomrmljam sebi u bradu mršteći se. K vragu, kao kakav klinac sam. Moram prestati sa time.

Sljedeće jutro, oblačim sivu majcu i crne hlače te uzimam ključeve i krenem prema jednom obližnjem kafiću da se nađem sa Larisom. Ulazeći unutra odmah ga vidim za šankom kako ispija svoje piće. Nasmijem se i pozdravim sa njim dok sjedam do njega.

„Pa kolega kako ti je bilo?" Upita me dok naručuje još dva napitka.

„Lijepo." Pomrmljam smiješeći se sebi u bradi.

„Ima li Sarajevu šta dobrog u ponudi čim se tako smiješ?" Naceri se udarajući me laktom od rebra.

„Manje više, sve su to kurve svakako." Prevrnem očima sjetivši se ponovo Aurelije i njene odbojnosti.

„Imam osjećaj kako ipak nisi niti jednu odvukao pod postelju."

„Nisam bio zainteresiran." Odvratim monotono dok ispijam na eks piće iz čaše te naručim drugu turu.

„Koga ti lažeš ovdje?" Nasmije se.

„Nikoga, iskren sam."

„Šta je sa onom, kako joj bijaše ono ime?"

„Aurelija." Pomrsim tiho.

„Kako god, šta je sa njom bilo? Nije ti se dala, ha?" Laris zna biti jedno jako veliko đubre koje mi je u inat vuklo živce.

„Nije mi bila po volji." Kažem i slegnem ramenima. Sad ću zvučati poput Larisa ali koga ja ovdje zaista lažem, sebe ili njega, ili ipak oboje? Svaki put u blizinji nje osjećam nabijanje u hlačama, a nije mi baš ni jednostavno to sakriti svaki put iznova. Ta žena je jebozovna jednostavno.

„Dobro kolega ako je tako, imaš u Njujork kurvi viška."

„Kako da ne." Pomrmljam i otpijem gutljaj svog pića gledajući okolo sebe da vidim ima li koga poznatog. Ubrzo se Laris i ja uživimo u razgovor i više me nije nervirao i spominjao jednu dotičnu osobu. K vragu njoj i njenim neodoljivim oblinama, savršenim osmijehom i prokletim modrim zelenim očima!

„Hoćemo večeras na žurku kod Kris?"

„Naravno da hoćemo, ali prvo moram kod svog oca da obavim nešto." Kažem i pozdravim se sa njim. Izlazim iz kafića u svoje auto i krenem prema firmi gdje me otac zvao jer smo trebali voditi razgovor.

„Zvao si me?" Upitam ulazeći u njegovu kancelariju, on mi potvrdno klimne glavom i nasmije se.

„Maloprije sam vodio razgovor sa Mirzom, glavnim šefom firme „Odsjaj" i kaže da si odradio odličan posao i da je jako sretan što si odlučio da budu u našem timu."

„Učinio sam ono što sam mislio da je ispravno." Kažem i sjetio se Aurelijine reakcije kada sam rekao da će njihova firma biti dio našeg tima. Taj osmijeh je vrijedio više od bilo koje količine novca.

„Ponosan sam na tebe sine." Priđe mi i stavi ruke na moja ramena gledajući me milim pogledom. Nako dužeg vremena osjetim onaj očev pogled, bez nekih poslovnih razgovora ili bilo čega povezanim poslom.

„Možeš sad ići. Imam velike planove za ovaj ugovor koji smo sklopili i iskreno se nadam da ćeš biti sa mnom do kraja tu da mi pomogneš kad mi pomoć bude potrebna." Klimnem glavom kao potvrdu i izađem iz ureda zatvarajući vrata za sobom. Vadim mobitel iz džepa svoje jakne i utipkam Larisov broj. Nakon par sekundi čujem njegov glas.

„Larise, večeras slavimo i častim te pićem." Kažem sa osmijehom. Osjećam se ponosnim na smog sebe što sam uspio usrećiti oca, pa makar to bilo ovim poslom. Vrijedilo je ipak pristati, učinio sam ga sretnim i posebnim, a pored toga sam upoznao jednu tvrdoglavu ženu zbog koje sam dao obećanje da ću joj razotkriti njenu prljavu stranu.

A/N

Ljudiiii kako ste mi? 😇

Ja sam odlično😂 Tu je novo poglavlje, kratko je i znam to, ali biće duža uskoro 💜

Xoxo
-vjecnisanjar