Kralj sloma [✔]

Poglavlje četrnaesto

Mislim da se nikad nisam prije osjećala zbunjeno kao sada. Jučer je dan sa Aresom protekao super, Dalija je bila iznimno srećna nakon što sam joj poklonila haljinu, išle smo sa Amarom i Anelom na rođendansku slavu. Amar i Anel su inače braća blizanci i naši jako dobri prijatelji. Kada sam izašla sa Edinom na kafu bilo mi je neugodno i zapravo nisam ni bila prisutna psihički. Mislima mi je lutalo razmišljanje o tome kako je Ares bio bijesan čim me je vidio sa Edinom na hodniku.

Kada sam ga zvala na mobitel požalila sam jer je bio i više nego ljut i iznerviran. Bože, on je toliko neodlučan i posesivan. Nismo u vezi, pobugu šta on onda očekuje? Smijem izlaziti sa kim god poželim, iako sam slagala da je bio poslovni sastanak, vjerovatno ga to još više iznerviralo...

Kako god, ne želim se sa tim zamarati, ako je imao loš dan ne znači da mi ga on mora isto kvariti. Obukla sam se za posao i malo poćaskala Sajrom te ušla u svoj ured i stala pred vrata čim sam vidjela da je Ares unutra i gleda pravo u moje oči. Šta on traži sad od mene i šta će u mojoj kancelariju dok mene nema? Iznervirao me, prevrnem očima i odložim stvari te krenem prema njemu.

„Trebate šta?" Odlučim se pričati poslovno sa njim, ne želim se prepirati niti nervirati zbog njega, neka se kloni danas od mene.

„Trebao bih popričati sa tobom, Aurelija." Kaže mirnim tonom. Slegnem ramenima i pokažem mu da sjedne. Kada se i ja najprije smjestim očekujem šta će sljedeće učiniti.

„Želim se izvinuti za moje ponašanje.." Tiho govori dok se u meni prokuplja zbunjenost i jedna trunčica sreće jer se ipak izvinjava.

„Za šta tačno?"

„Bio sam čini mi se jako neozbiljan otkad sam se vratio nazad za Sarajevo, a sinoć sam povisio ton na tebe iako mi nije bila namjera. Žao mi je." Gledao me par sekundi u oči i skrenuo pogled na neki predmet u prostoriji i tako svaki put iznova i iznova. Gledala sam ga šokirano, zar je njemu ovo bilo neugodno?

„Uredu je, samo me zanima zbog čega si bio ljut?" Nakrivim glavu i pogledam ga u oči te produbim pogled kada i on uhvati moj pogled.

„Ne bih da sad da te zamaram stvarno."

„Dobro." Kratko mu kažem odlučujući da završim ovaj razgovor sa njim, iako se izvinuo idalje mi pije živce svojim promjenama raspoloženja.

„Ko je bio onaj mladić od jučer?" Upita. Nasmijem se sebi u bradi. Tu mi dođi.Napravio je nezainteresiranu grimasu iako se mogu okladiti da je tu bio i trag ljubomore.

„Taj mladić je model sa kojim sam imala poslovni sastanak." Čekam njegov sljedeći potez. Skupio je obrve i nakon dvije sekunde ih ponovo opustio.

„Aha." Kaže kratko dok je namjestio svoju frizuru.

„Je li to sve?" Upitam paleći svoj laptop u pripremi da započnem raditi. On je neko vrijeme u šutnji me posmatrao, rekla bih zamišljenjo. Naposljetku se ustaje sa stolice i namješta svoju košulju.