Kralj sloma [✔]

Poglavlje šesnaesto

„Iskreno, neka ga je on odjebao kad već ti nisi imala hrabrosti, ne sviđa mi se lik uopšte." Govori mi Dalija dok se šetamo kroz park gdje sam prije mjesec dana se šetala sa Aresom.

„Pa ne sviđa ti se jer si sebi utuvila u tu šuplju glavu da je Ares za mene i niko drugi!" Viknem iznervirano. Toliko je tvrdoglava vezom Aresa, naporna. Zašto mi još ona puni mozak sa njim?

„Pa kad jeste, i ne poriči mi to ovdje jer je moja ruka spremna da se zaljepi za tvoju facu." Odvrati mrzovoljno, nije voljela kada sam se njoj protivila u situacijama kao ovima gdje je mislila da je upravu, a zapravo i nije bila. Uredu, možda nisam ni ja sama znala da li griješim vezom ovog, možda i jeste upravu, ali jednostavno nisam sada imala odgovora. Želim polako sa njim, ako već trebamo.

„Kako god, odustajem od ove rasprave sa tobom!" Odpuhnem i taman dođemo pred vrata našega stana. Odlazim u svoju sobu i vidim poruku od Edina, krenem mu odgovoriti ali me nazove.

Hej srce, kako si mi?

„Hej, dobro sam, hvala na pitanju."

Hoćeš moći sutra na kafu u pola jedanaest?

„Sutra? Hoću." Odgovorim nakon što shvatim da radim tek od dvanaest.

Odlično. Vidimo se onda.

Nakon tog razgovora se spremim za spavanje i odlučim da ne razmišljam ni o Aresu, ni Edinu, ni bilo čemu.

Ustanem se oko devet ujutro, iznenadim se kako mi je to uspjelo. Dalija me očigledno nije htjela buditi i mnogo sam joj zahvalna na tome jer sam stvarno bila jučer iscrpljena od svega što me zadesilo. Ustanem se i odlazim pod tuš i pustim mlaz mlake vode da me malo razbudi. Nakon pola sata izlazim i osušim se te obučem nešto komotno za današnji dan. Napravila sam sebi kahvu i provjerila poruke od sinoć i odgovorila na njih.

Edin mi je poslao mjesto gdje da se nađemo tako da sam kada je došlo vrijeme za polazak krenula. Ulazeći u restoran primjetim kako nema niti jedno poznato lice u brzini, nema nigdje Edina. Pomislim, možda sam poranila ali kazaljke na satu jasno prikazuju da je deset sati i trideset i tri minute. Čekala sam pet minuta, ali Edin se ne pojavljuje. Utipkam njegov broj na mobitelu i zovem ga, ali mi prekida poziv. Mrštim se, počinjem se ljutiti, jer zaboga zašto me sada pravi budalom? Možda je slučajno prekinuo. Ponovo ga zovem, ali sada javlja ženski glas da je nedostupan. Ugasio je jebeni mobitel!

Ljuta na njega i na sebe što sam uopšte došla odlazim na posao. Počinjem raditi i u tom trenutku mi zazvoni mobitel. Edin je. Premišljala sam se da li da mu se javim, pa ipak to učinim.

Hej srce, izvini što nisam došao, nadam se da se ne ljutiš.

„Uredu je. Da li se desilo nešto?" Upitam jer Bože moj, možda se desilo nešto loše.

Jeste, zamisli, Ares mi je sredio posao u Njujorku da radim sa poznatim Johnom Vancuverom!

„MOLIM!?" Povičem, što nisam poželjela, ali me iznenadilo.