Uspjela sam nekako da izdržim s njima.Jennifer me užasno nervirala.Djeluje mi tako ljubomorno.Kako sam to zaključila?Cijelo vrijeme nekako pokušava da me spusti ali da to djeluje kao da se samo šali.
Međutim pretjerala je kad je prišla onim momcima što su pili za susjednim stolom i počela da me predstavlja njima.
Lea i Loren se i nisu toliko bunile jer bi i one radije čavrljale s tim momcima nego da slušaju konstantno nju,ali meni je smetalo.
"Znači nova si.Vidim ja nešto si mi nepoznata."-rekao je momak crne kratke kose i isto tako tamnih očiju.
"Da..."
"Steven,drago mi je."
"Katja..."
Jennifer su već poznavali s obzirom da ona izlazi često po ovakvim mjestima.Da bih izbjegla dalju neugodnost otišla sam do wc-a a ni tu me nije dočekala ništa bolja situacija.Čula sam muškarce za šankom kako dobacuju nešto na račun mog dupeta dok sam prolazila.
Šta bi tek bilo da sam se obukla provokativno?
Vratila sam se iz wc-a i odlučila se izvući s ovog mjesta.
"Odlazim."
"Zar već?"-momci su izgledali razočarano.
"Očuh i mama su rekli da će doći po mene tako da...Žao mi je.Ali bilo je prelijepo,hvala vam."-zagrlila sam ih sve tri i poljubile smo se u obraz te sam napokon izašla iz ove rupe.
Ostala sam sama na ulicama.Petar će doći tek za pola sata tako da imam vremena da se malo prošetam.Na ulicama je bilo mnogo ljudi jer je ipak vikend.Svi su se šetali i kafići su bili puni.
O moru svih tih nepoznatih lica uspjela sam da primjetim ono jedno poznato.Ono o kojem mislim od kad sam ga ugledala.
Luis.Te kao isklesane crte lica,zelene oči i valovita,gusta smeđa kosa.
Te njegov stav i hod koji je pun žestine i samopouzdanja.Opet je prošao kraj mene s tim da me ovaj put pogledao pravo u oči.Taj pogled je trajao oko pola sekundi ali je dovoljno jak da mi prodre direktno u dušu kao strijela.
Imam još manje od pola sata.Okrenula sam se i odlučila sam da ga pratim.Da vidim gdje to on izlazi ili pak živi.Ionako nemam šta pametnije da radim sada...
