Nije mogao doći u gori čas.
Krv mi se počela lediti u žilama od straha.
"Sranje,ja sam auto parkirao odmah ispred kuće."
"Budalo,trebao si ga negdje dalje!"
"Od kud sam znao da će ovako brzo da se vrati?"
Malo mi fali da dobijem napad panike.
"Luise,ja ću se truditi fa ga zadržim u kući da ti možeš pobjeći."
"Ali Katja,ako odem šta će biti s tobom?"
"Ako i tebi nešto učini tek onda ću izgubiti svaku nadu.Bježi da te ne može naći i onda isplaniraj sve."
Čula sam korake na stepenicama i bili su sve glasniji.
"Šta ako tebi sada nešto učini?"
"Ne brini.Tek me je zarobio,nije lud da me se odmah otarasi."
Kimnuo je i uputio se ka drugom kraju kuće gdje mu je auto i parkirano.
Ja sam brzo legla u krevet i pokrila se kad se začuo ključ u bravi.
Petar je ušao smješkajući se.
"Vidim imala si posjetioca."
Ne mogu a da ne odam strah.Cijelo tijelo mi je drhtalo i ubrzano sam disala.
Iz džepa je izvadio ključeve od auta i počeo mahati njima.
"Šteta što je tvoj posjetilac glup.Ne ostavljaju se ključevi u autu dok ga nema.Kako će jadničak sada da ode?"-progutala sam vlastitu pljuvačku.
"Odoh da mu ih vratim."-kad se okrenuo brzo sam ustala iz kreveta i cijelom težinom se obrušla na njega.Međutim,on je bio jači te me je vrlo lako odgurnuo sa sebe pri čemu sam pala na pod.Vrisnula sam od bola s obzirom da sam već imala lom ruke i na tu istu opet se dočekala.
Našao se iznad mene spreman da me opet udari ali umjesto toga odjednom se iza njega našao Luis koji ga je iz sve snage udario vazom po glavi.Onesvijestio se,a oko njega su bili krvavi komadići stakla.Nijemo sam to posmatrala ali onda me Luis zgrabio za ruku i povukao me.
"Šta čekaš?Idemo!"
"A-li..."
"Moramo odavde iste sekunde!"
