Piščev POV
Katjina mama,Lara,se dosađivala kod kuće i posmatrala kroz prozor pahulje kako kite drveće.Još uvijek nije našla posao pa zato dane tako provodi.Ovaj put je odlučila da ode van u šetnju.Obukla je svoj dugi crni kaput te šal,kapu i rukavice.
Iza kuće je postojala stazica koja vodi u šumu i tamo bi inače šetala sa Petrom.
Snijeg je već dosta napadao i bilo je sve bijelo.
Što je dublje u šumu išla prizor je bio sve čarobniji.
Hodala je tako petnaest minuta dok je nisu prestravili svježi tragovi krvi u snijegu.
Čim ih je vidjela iste sekunde vrisne i iza nje kraj grmlja se pojavi neki čovjek u krznenom kaputu i kapi sa puškom u rukama.
Imao je gustu,crnu bradu pa mu se i nije najbolje vidjelo lice.
Lara je preblijedila od straha a on joj je polako prilazio.
"Smirite se gospođo,ja sam samo lovac."
"Na smrt ste me uplašili."
Prišao joj je te pušku stavio na leđa a njoj pružio ruku da se upoznaju.
"Jozef."
"Lara Ross."
"Nedavno doselili?"
"Da..."
"Vidio sam te možda par puta s mužem kako šetate ovuda.Čudno pa je iko odlučio doseliti se u onu kuću,godinama je bila napuštena."
Lara se nasmijala.
"Nemoguće,ono je Petrova kuća."
"Ja ne znam nikakvog Petra,a vjerujte mi poznajem svu ovu okolicu kao svoj džep.Nedavno je tek kupio tu kuću."
Ova izjava je u Lari probudila bijes.Zašto bi ju Petar lagao?Ili možda ovaj čovjek laže?
"Mislim da bih trebala da idem.Drago mi je da smo se upoznali,zbogom."-rekla je ljubazno i uputila se nazad kući.Imat će ona dosta toga da raspravi sa Petrom.
Katja POV
Nastava je završila ranije jer je profesorica bolesna.Hvala onim gore nebesima!Osjećam se skroz skršeno i fizički i psihički.No,ovo drugo najviše.Koji me vrag natjerao da se onako otvorim Luisu?Da budem onako smjela,direktna...Trebala bih da javim Petru da dođe ranije po mene.
Uzela sam telefon i dok sam to radila osjetila sam kako mi se prsti mrznu i trnu.
Snijeg je već poprilično dosta napadao za kratko vrijeme.
Došla sam do ulaza u školsko dvorište i tu stala da čekam.
Ukucala sam Petrov broj ali prije nego što sam pritisnula "nazovi" nečija mi je ruka dotakla leđa.
Kad sam se okrenula pomalo sam se razočarala jer sam mislila da je Luis,ali umjesto njega bila je ona prelijepa crvenokosa djevojka o kojoj su pričali da je bila s njim ali ju je ostavio.
U njenom pogledu nije bilo ničeg dobrog.
Iza nje se nalazila još jedna djevojka.Obje mi djeluju kao neke ufurane,umažene tatine kćerkice što i objašnjava zašto su najpopularnije.Meni nisu bile bitne što dokazuje i sama činjenica da im ne znam imena još uvijek.
"Tiffany,je li to ona nova?"-rekla je crvenka plavuši iza sebe koja je imala na sebi tonu šminke,lažne trepavice i ekstenzije nerealne dužine.
"Jeste."
"Lijepo,znači još nije upoznata s nekim pravilima."
"O čemu vi?"
"Ne pravi se glupa.Tek si došla a već se Luis vrzma oko tebe."
"Znači tako,ljubomora."--ovo je razbjesnilo te mi je opalila šamar.Htjela sam da uzvratim ali me ova druga zadržala.
"Koji vam je?"-pitala sam bijesno.
"Ne približavaj se Luisu!Kučko,on je samo moj."
"Kako može biti tvoje nešto što nemaš?"
Opet se smrkla.Gurnula me iz sve snage te sam pala na pod,a ova druga me udarila nogom u stomak na šta sam vrisnula.Već smo bili van školskog dvorišta tako da osoblja boli briga.
"Prijavit ću vas..."
"Kome?Moj je otac policajac."-
rekla je Tiffany.Nasmijale su se glasno,a meni je tijelom prošla jeza.Još uvijek sam se držala za stomak koji je nenormalno bolio.
