Nastava je završila,a ja sam dobila poruku od Petra da će za par minuta doći po mene.Nisam znala šta da radim pa sam čekala ispred ulaza u školsko dvorište.Vjetar mi je mrsio plavu kosu te su mi dlake padale preko lica a ja sam ih uporno sklanjala.Svaka dlaka svoju politiku vodi ali doslovno.
Učenici iz mog razreda su se polako razilazili dok nisam ostala sama.Niko nije lud da stoji dugo na ovoj hladnoći osim ako baš ne mora mislim se.
Dok sam tako čekala ugledala sam nekog momka kako izlazi iz škole i pali cigaru.
Nisam ljubitelj tih stvari ali on je izgledao tako dobro dok ju je približavao usnama kao da nema ništa loše u uzimanju stvari koje ti uništavaju zdravlje.
Prošao je pored mene kao da i ne postojim i primjetila sam da je izgledao bijesno i nervozno.Otišao je do obližnjeg parkinga,sjeo u svoje crno auto i samo otišao.
Ne znam zašto ali svidjelo mi se nešto u tom njegovom stavu.
Zatim se pojavio i Petar sa svojim crnim Jeepom.
Brzo sam ušla i sjela na suvozačevo sjedište.Kad sam vidjela onog momka i zaboravila sam da je hladno i da su mi prsti utrnuli.
Naravno,Petar me ispitao kako je prošao prvi dan a ja sam rekla da je sve dobro i da mi se sviđa.
Pitam se da li me onaj momak primjetio...Ili me namjerno ignorisao što sam nova?Ne,bio je isuviše nanerviran da ga bude briga za bilo koga okolo.
"O čemu moja princeza razmišlja?"
"Princeza?"
"Pa prihvatio sam te kao svoju kćerku i ti si sad moja princeza."
Nasmijala sam se.Ne sviđa mi se taj nadimak.Pogotovo ne kad ga on izgovori.Poželim da me je vlastiti otac više volio,ali to je nemoguće.Da me je volio ne bi varao mamu i razveo se.
"Žao mi je...Možda je prerano da te tako još zovem..."
"U redu je.Samo mi se ne sviđa taj nadimak.Isuviše je djetinjasto."-nastojala sam da ga ne uvrijedim.
Kad smo došli kući cijeli dan sam mislila o onome momku pa sve dok nisam legla da spavam.Prekinuo me zvuk telefona.Kad sam pogledala ko je srce mi je počelo nenormalno lupati.
