Lara POV
Izašla sam iz podruma i vratila se nazad u kuću po baterijsku lampu te ponovo došla u podrum.
Spustila sam se niz ljestve do tog prolaza koji me odveo do nekakve male sobe.
Bilo je toplo i uredno.Zidovi su bili tamno crveni s tapetama koje su prikazivale nekakve geometrijske motive.
Ništa nija bilo u toj sobi osim jedne kancelarijske stolice i ispred je radni stol sa kompjuterom.Pored je bio mali stolić sa vazom u kojoj se nalazilo lažno cvijeće.
Sjela sam za stol i upalila kompjuter no imao je šfiru.Isprobavala sam svakakve kombinacije ali bezuspješno.
Nešto skriva inače ne bi držao sve ovdje.
Vratila sam se opet u kuću i počela da se pakujem.Ne želim više ni minute da ostanem ovdje.Taj čovjek krije mnogo toga od mene i od Katje.
Taman što sam spakovala jednu torbu na vratima se pojavio on.
"Kamo ćeš ti?"
"Što dalje od tebe.Nemoj misliti da nisam saznala za tvoju tajnu jazbinu."
"O čemu ti?"
"Čim Katja dođe odlazimo."
"Ne možete samo tako otići..."
"Ko će me spriječiti?"
Katja POV
Lea me je uspjela nekako oraspoložiti.Zajedno smo pogledale neki film i pile čaj.
Vrijeme je da Petar dođe po mene.
Obukla sam se i izašla ispred kuće.
"Šteta što ne možeš još ostati."
"Možda drugi put."
"U redu.Znam da sad više od svega želiš da vidiš svoju mamu i osjećat ćeš se sigurnije."-nasmijala sam se.
"Da,iskreno ne znam šta ću dalje da radim.Prešutjet ću šta se desilo,moja mama je inače paničar i poludjela bi."
"Svaka je takva."
Zagrlile smo se u znak pozdrava.Odjednom mi je zazvonio telefon.Bio je to Petar.
"Halo?"
"Ne znam hoću li moći doći po tebe..."-glas mu je drhtao.
"Ne razumijem?"
"Ostani još malo kod prijateljice dok se ne vratim iz bolnice."
"Bolnice?"
"Mama ti se okliznula i pala direktno na glavu."
