Cijelu noć nisam spavala.
Uvjerila sam se da je Petar 100% psihopata i da više s njim ne može da se priča.Njegove namjere su jasne kao dan.
Želi da ima nekoga koga bi mučio.
Nema svrhe plakati.Koristila sam svaku sekundu svog vremena da osmišljam kako pobjeći.Iako ga nema dobro se potrudio da mi oteža na svaki mogući način.
Luis POV
Osjećam se mnogo bolje.Odnosno,dovoljno dobro da se mogu kretati.
Činjenica da sam saznao da je Petar Katjin očuh me užasava.
Taj čovjek je psihopata i zbog toga sam pobjegao od kuće.
Međutim,on je kupio novu,zabačeniju,kuću za koju nisam imao pojma da je njegova.
Tek sad mi je sve jasno.Nakon što je ubio moju mamu trebalo mu je mjesto za skrivanje.I mjesto za još novih žrtava.
Moram hitno pričati s Katjom i reći joj u šta se uvalila te da mora napustiti tog čovjeka.
Brzo.Istrgnuo sam infuziju iz svoje ruke i presvukao se te izašao iz bolnice bez da je iko primjetio.
Cijelo vrijeme sam trčao do svog stana.Kad sam stigao uzeo sam ključeve od auta i opet trčao do parkinga te konačno se uputio do Katjine kuće.
Ona mora znati,bez obzira koliko istina bila bolna.
Vozio sam što sam brže mogao da sam imao osjećaj kao da ću poginuti.
Iza beskrajnog niza borova ukazala se cestica koja je skretala do njene kuće.Konačno.
Petrovog auta nije bilo što znači da je otišao na posao.
Kad sam došao ispred vrata prvo sam pokucao ali onda kad se vrata već dugo nisu otvorila shvatio sam da su zaključana kad sam na silu pokušao ući.Koja sam ja budala.Katja je sigurno u školi.Uvijek je odvlači Petar.
Okrenuo sam se i uputio se ka autu kojeg sam parkirao odmah ispred.
Odjednom sam začuo nečiji glas iz kuće.Prislonio sam uho na vrata i čuo Katju kako zove upomoć.
