Luis je htio da uđe u svoje auto i ode ali na vrijeme sam ga zaustavila.
"Luise,stani!"
Kad me primjetio samo je ušao u auto i želio da mi umakne.
Čula sam zvuk motora kako se pali,ali ja sam uporna.Neću mu dopustiti da ode.
Stala sam direktno ispred auta i ruke položila na haubu.
Ako misli ići može samo tako da me pregazi.
Udario je rukama volan i po izrazu lica sam mogla zaključiti da je nešto opsovao.
"Ulazi."
Sjela sam do njega na suvozačevo sjedište.
"Zašto me smaraš?"-primjetila sam da je na sebi imao modrice.Najviše u predjelu nosa i očiju.
"Moramo pričati."
"Jebo te,Katja!"-ponovo je upalio auto i odvezao nas do jedne zgrade u kojoj vjerovatno stanuje.
Bila je stara i neuredna.Stan mu se nalazio na drugom spratu.Radilo se o samo jednoj sobi s malon kuhinjicom i wc-om.
Ali bilo je uredno unutra,samo mračno.Sklonila sam zavjese u stranu kako bi ušlo malo svjetlosti i sjela na kauč.Luis je skinuo svoj crni kaput i našao se u običnoj bijeloj majici kratkih rukava.Na izraženom bicepsu desne ruke primjetila sam sitnu tetovažu zmije.Sjeo je do mene.
"Šta ta tetovaža predstavlja?"
"Svi ljudi su zmije.Pa čak i ja."
"Luise,zašto to radiš sebi?Priznaj ako imaš neki problem.Uznemiravaju te oni ljudi s kojim sam te vidjela na stanici?"-ne znam kako sam do toga došla,ali po izrazu njegovog lica izgleda da sam došla do istine.
"Ne miješaj se.Zašto uopće se i brineš za moj život?"-rekao je bijesno.
"Jer..."
"Sviđam ti se?"-došlo mi je da zaplačem.
"Priznaj!"-uhvatio me za ramena i prodrmao.
"S-sviđaš!"
"Ne treba mi još jedna posesivna kučka poput Vanese."
"Ja nisam kao ona!Luise,a znam da me ne vidiš tako.I ti nešto osjećaš.Daj priznaj."
"Sve ste vi kučke!"
Slučajno sam se nagela na jastuk i začula šuškanje nalik na šuškanje papira u njemu.
Otvorila sam ga i počela da vadim sve iz njega,a Luis mi ga je uporno htio oteti iz ruku da bi se na kraju sav raspršio i iz njega su ispadale novčanice.
Svuda po sobi su se raspršile.
Ne znam jesam li ikada vidjela toliko novca.
Luis je bijesno uzdisao i hvatao se za glavu te nogama šutao novčanice koje su se našle na podu.
"Jebem ti!"-nikad nisam vidjela nekoga ovako uznemirenog u životu.
Meni su suze počele kapati niz lice.
"Šta se dešava?"
Nervozno je prolazio rukom kroz gustu kosu.
Sjeo je na kauč i činilo mi se kao da i on želi da zaplače.
Prišla sam mu i zagrlila ga.
"Katja,ja sam obični klošar.Kriminalac.Lopov.Ali kunem se htio sam da prestanem s tim.Da nađem normalan posao i počenem život ispočetka."
"Sa čime da prestaneš?"
"Oni muškarci što si ih vidjela sa mnom...Oni su banda i kad sam lutao ulicama bez ičega ponudili su mi pomoć.Zbog njih sada imam stan,auto,hranu...Ali..."
"Ali šta?"
"Sada me ne puštaju na miru.Pljačkao sam prodavnice.Domove drugih ljudi.Uzimao bih torbice ženama i sve što zaradim većina ide njima.Ne mogu tako cijeli život.Samo je pitanje vremena kad ću da budem uhvaćen i da trunem u zatvoru i onda kad me puste,ponovo k njima i krasti za njih."-ova priča me dirnula.Upao je u sranje iz kojeg nema izlaza.
"Zato si bio takav.Ali vjeruj mi nikad nije kasno,izvući ćeš se."
"Pokušao sam,ali ima jedan problem.Ne samo da će naštetiti meni nego i svakome koga vide blizu mene.Zato sam ti rekao da me se kloniš.Tebi i svakoj drugoj curi i prijateljima."
Rukom sam mu obrisala suze a on me je privukao bliže sebi.Glavu je zagnjurio u moju kosu te opet zaplakao kao malo dijete.
"Ti si jedina kojoj je zaista stalo do mene."
Podigao je glavu i pogledao me u oči a ja sam se nagela bliže.Sve dok se naše usne nisu spojile i ostale tako par trenutaka.
Ovo mi nije bio prvi poljubac,ali sam zadrhtala i osjetila veće uzbuđenje nego kod prvog.
I onda sam shvatila da prema Luisu osjećam više od samo fizičke privlačnosti.
Bio je sličan meni.Vodili smo bitke o kojima niko nije smio da zna,niti smo imali oslonac u životu.Mene je jedan već napustio,a sada polako i drugi tj.moj otac i moja mama,a očuh i moja sumnja u njega je za sada tajna vanjskom svijetu.
Ljubili smo se strasno bez namjere da se odvajamo i nakon toga pričali o svemu.
