U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙

3.UPOZNAVANJE ŠEFA

Zurim u bijeli plafon od tri sata u ponoć.

Žarko crveni brojevi na mome starom alarmu pokazuju mi da je devet sati ujutro.

Imala sam osjećaj da gubim razum.Glavu mi nije htjela napustiti misao,da moram u što kraćem roku pronaći dovoljnu količinu novca kako bi zadržala majčin salon u svojim rukama. Kako? Gdje? Stotinu pitanja,ali nigdje odgovora.Oglas koji sam objavila sinoć na internetu,nije mi pomogao niti jedan jedini posto. Niko se nije javio,niti se ko javlja i dalje.

Bacim bijeli prekrivač sa sebe te dižem svoje šlapavo tijelo,vukući ga prema kuhinji na prvi sprat.

Noga za nogom.Korak po korak.Još sam u odjeći od sinoć,kao i šminka koja je bila na mome licu,bola je uporno moje plave oči. Nisam smjela ni pogledati samu sebe u ogledalo jer sam već predpostavljala kako bi izgledala osoba koja je cijelu noć preplakala,dok je na njenim očima bila žarko crna maskara.

Duboko udahnem kada se aparat za kavu napokon oglasi te ga gasim i sipam sebi dobrodošlu šalicu crne kave.

Trebala bi posjetiti salon danas.Misao koja mi zakoluta glavom.Trebam pronaći posao. Još jedna stvar koju moram dodati na svoj popis stvari za obaviti,i to u što kraćem roku.

Novac,novac,novac...

Hvatam se za svoju raščupanu kosu te ju malčice povučem trudeći se razuvjeriti da sve ovo što mi se dešava,jeste bila zapravo samo jedna obična noćna mora. Ali ne. Sve je isto,i ništa se ne mijenja.

Zvono na vratima prekide moje sulude misli. Ko bi mogao biti? Podignem svoje obrve u vis.Ovako rano...ali i da nije rano postoji mogućnost da me posjete samo tri osobe na ovome svijetu.Tiffany,Regina ili poštar.Otvaram drvena vrata te se iznenadim kada vidim nepoznatu osobu.

Možda su zamijenili poštare?

Žena.

Žena u kasnim četrdesetima.Crvenokosa,ošišana na paž dok joj bijeli zubi krase lice. Crno odijelo bilo je ispeglano na njoj,dok je u rukama držala ništa drugo nego Gucci torbu.

Ko je dovraga ovo?

''Izvolite'' napokon progovorim dok me njezine smeđe oči promatraju. Da,znam.Izgledam kao kanta za smeće,izvinjavam se.

''Vi ste April Dane'' upitala je detaljno me proučivši. Izgledam grozno.

''Da'' rekla sam tiho.

''Moje ime je Leah Hill,ovdje sam u ime svog klijenta,naime pročitala sam vaš oglas na internetu,i vaša kuća se mnogo dopala mome klijentu,pa ako bi smo mogli porazgovarati o tome..'' To!

Iznenadim samu sebe kada širok osmijeh zablista na mome licu.Uredu neće sve biti po starome,dobiti ću cimericu.Ali bitno je ono što će uslijediti.Sudeći po njezinome izgledu,ne sumnjam da će joj biti teško platiti malenu količinu novca unaprijed.

Njena graciozna noga ušla je unutar moje kuće te koračajući stopalo za stopalom u svojim skupocjenim sandalama,napokon je prišla mojoj kožnoj sofi te se udobno smjestila u nju.

''Biti ću otvorena gospođice Dane'' reče prekrstivši nogu preko noge.

''Izvolite'' stojim pokraj nje,kao da sam u nepoznatoj prostoriji.

''Želite li mi prodati ovu kuću'' bubnula je. Koji vrag?

Raširim svoje plavetnilo u očima.

''Molim'' zapiskutam zbunjeno.

''Dobro ste čuli,da li ste zainteresirani za prodaju ove kuće''?

''Jeste li vi slijepi ili što,zar niste pročitali oglas koji sam dala'' uspravim se dostojanstveno braneći kuću svojih roditelja.