U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙

14.MOJE SRCE PRIPADA SAMO TEBI

Bijela boja peče moje umorne oči,dok mi misli često priželjkuju da pogledom potražim sivilo. Ležim razbacana tijelom svuda po svome bračnom krevetu koji sam samo zauzela ja i nitko drugi. Golema majica mi se podigla tik do iznad grudi dok se moj svileni šorts uvukao u stražnjicu. Djevojke i njihovi problemi. Zijevnem nekoliko puta kako bi došla k sebi i mjestu u kojem se trenutno nalazim. Bilo je tiho u kući. I to mi je bila ogromna novost.

Život sa Callvinom nije bio nimalo lak kao što sam zamišljala da će biti. Prva pomisao mi je bila da će moj cimer uživati u ljepoti svoje sobe pa tako samo nekoliko puta virnuti van iz nje i proviriti čega to ima u mojoj kući.

Ali ne. Sve je krenulo naopako.

Callvin je postao moj cimer.

Callvin je postao moj prijatelj.

I što je najčudnije Callvin je sada moj dečko. I to dečko sa ogromnom ulogom koju će vjerovatno oboriti s nogu. A ja?

Ja nisam bila glumica. Kako ću prevariti sve ljude oko sebe? Ja to ne umijem. Nisam znala.

Pa čak i sama spoznaja da moram uraditi nešto što će povrijediti bilo koga stvaralo mi je ogromnu glavobolju. Šta će reći moji prijatelji na to? Šta će reći Callvinova obitelj?

Duboko udahnem te koraknem iz svog udobnog kreveta i to ne baš tako brzo. Najradije bih se zavalila duboko na ovom udobnom madracu te nikada više ne kročila iz njega. Ali to je bilo nemoguće. Barem ne u ovom trenutku.

Navučem šlape na svoja stopala te onako u poderanoj i širokoj majici krećem na dornji sprat po šalicu kave koja će mi itekako mnogo prijati.

Prilazim aparatu za kavu te ugledam golemu mrlju koju je vjerovatno ostavio on za sobom,kao i mrvice hljeba od kojeg je pravio sendviče.

Čudna činjenica jeste od kako se Callvin uživio u ulogu mog dečka krenuo je opasno da me nervira. Čini stvari kakve nikada nije činio. Opustio se u mome društvu te me opasno krenuo nervirati sa svim tim glupostima koje izvodi. Počistim nered koji je ostavio za sobom te grabim šalicu sa kavom.

Topao povjetarac koji dolazi spolja me natjera da koraknem vani na svjež i čisti zrak. Stolica koja se nalazila na sred dvorišta bila je prazna te me je mamila k sebi. Koračam prema njoj dok teturavo nosim šalicu koju sam prepunila crnom tekućinom.

Napokon sjednem i zažmurim. Nadam se da neću zakasniti na posao,pomislim. Progutam knedlu na samu pomisao mog šefa. Da li sam uopšte bila u njegovim mislima kao što je on u mojim!?

Šta će se desiti kada ugleda u novinama fotografiju mene i Callvina?

Otvaram oči te ugledam poznatog muškarca ispred sebe. Kapljice znoja slijevale su se niz njegova gola isklesana prsa,dok je na sebi imao samo kratki šorts. Disao je ubrzano dok je grabio peškir sa ljuljaške koji je vjerovatno on ostavio tamo.

Zamišljeno me proučava dok ne izgovara niti jednu jedinu riječ. Tišina koja se spuštala oko nas činila me mnogo nervoznom te sam iz neznanja otpila gutljaj vrele kave.

Sranje!

Poskočim kada se crna tekućina prospe po meni.

''Dovraga'' zapiskutam ali i začujem taj vrlo poznati smijeh. Stoji u mjestu dok dugim prstima prolazi kroz svoju gustu kosu boje bakra i očigledno me promatra ispod svog sivog oka. Zabavno i šaljivo. Dok sam ja za razliku od njega očito bila upoznata sa svakim mogućim razlogom mog nemira koji je itekako stvorio samo on. I njegova pojava.

Njegova prokleto savršena pojava. Uzvratim mu stidljiv osmijeh dok sam u jednom trenu i uzbuđena zbog njegovog prodornog pogleda a i uznemirena zbog silne neugodnosti i moje trapavosti koju svaki put sprovodim samo ispred njega.