GLUMAC ILI ŠEF?
Kada vam poznati glumac pruži priliku da stupite u brak sa njim,da li bi ste prihvatili? April je usamljena i samozatajna djevojka kojoj se pruži prilika koju čak nikada nije mogla ni zamisliti. U samo jednoj sedmici njen život se ok...
''Sama si,gdje je Callvin'' rekao je prilazeći mi.
Kroz vene mi je prostrujala ogromna panika,jer sam prije samo nekoliko sekundi sav svoj mogući bijes iskalila na njemu,pomišljajući da se zapravo Callvin krio iza mojih leđa.
''Callvin je...zauzet'' rekla sam tiho te usmjerim svu pažnju na čašu u kojoj se nalazila smeđa tekućina jakog alkohola kojeg još nisam ni taknula.
Misao da dođem u bar i da se napijem ne znajući ni svoje vlastito ime,očigledno mi je u svakom mogućem smislu propala.
''Viski'' nasmiješio se,te sjeo nasuprot mene.
''Previše za tebe'' reče.
Djelovao je tako mirno i kontrolirano,da sam se pitala šta se zapravo skriva iza tog staloženog ponašanja i skupog odijela.Protresli su me drhtaji te sam napokon otpila dobar gutljaj sa olakšanjem dočekavši vrući trag koje je piće ostavljalo niz moje grlo.
''Ovo mi je prva čaša'' kažem tiho.
''Imala sam težak dan'' promrmljam,iako sam znala da ga ništa u vezi mene ne bi trebalo zanimati.
''Je li se nešto desilo na poslu'' ali jeste.
Zanimalo ga je.
Zanimala sam ga ja.
I dovraga...nisam znala zašto!
''Ne'' odmahnem glavom.
''Ništa bitno'' kažem spuštena pogleda,dok sam u tom trenu shvatila da vjerovatno nisam bila toliko hrabra da pogledam Marka ravno u oči.
''April,želiš li da te odvezem doma'' podignem glavu prema zvuku njegovog glasa,te se odmah usprotivim.
''Ne'' skoro sam poviknula,te napokon shvatim da nismo sami u prostoriji.
Ostanem ukopana u mjestu,osvrćući očima svuda oko sebe.
Ne želim ga više vidjeti!
Srce mi je divlje udaralo,a na čelu sam osjetila kapljice znoja,unatoč prehladnoj prostoriji.Suza nesvjesno kliznu niz moj obraz. Markova stolica naglo zaškripa kada mi se nekoliko centimetara bliže primakao.
''Zašto plačeš April'' zavrtjelo mi se u glavi,te osjetim blagu mučninu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
''Trebam zraka'' bubnem te naglo skočijem sa stolice žureći prema izlaznim vratima Markovog krcatog kluba.
Hladan povjetarac me snažno lupi po licu. Duboko udahnem natjeravši svoja pluća da uhvate zraka te napokon podignem svoj pogled i ugledam Marka pored sebe.
Zašto je ovdje?
Pogled su mi uzvraćale krupne zelene oči,obrubljene crnim trepavicama,ukravši mi dah iz pluća.Prekrasan je. Naglo me preplavi zbunjenost.
