U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙

17.LJUBOMORA

Oko nas se spustila tama,savršeno odgovarajući mom čudnom,melankoličnom raspoloženju.Na jedan jedini trenutak poželjela sam nas sakriti u nekoj noćnoj sjenci i pretvarati se da oko nas ne postoji ništa drugo. Činilo mi se da sam se svom svojom snagom držala za njega.

Tup,tup,tup. Na trenutak sam pomislila da je moje srce poludjelo pa istodobno poželjelo da iskoči iz mojih sićušnih grudi. Tup. U trbuhu su mi uzlepršali leptirići dok me je držao ovako blizu.

Ali silno lupanje nije bilo zvuk moga srca,već kucanje na vratima.

Naša tijela se prebrzo odvoje kada unutar u kancelariju uđe Fuller. Zbunjen i iznenađen raširenih očiju zurio je u našem pravcu. Progutam knedlu obarajući svoj plavi pogled na pod dok sam namještala svoju radnu sada već izgužvanu uniformu na sebi.

Fuller je osmotrio Marka koji je imao pogled i dalje uperen u mene. Na trenutak me proučavao kao da je pokušavao shvatiti šta se zapravo dogodilo prije samo nekoliko trenutaka.

''Fuller,kaži'' napokon usmjeri pažnju na njega.

''Gospođica Linda je ovdje'' reče Fuller dok je potiskivao svoj neizbježan smijeh sreće.

Nije prošao niti jedan puni sekund u sobu je u ušla plavokosa,jako visoka žena,kraljevskog držanja,sa dugim kovržama na svojoj glavi,koje su se spuštale preko jednog ramena. Plava haljina pripijena uz njeno tijelo isticala je svaku moguću oblinu koju je posjedovala. Dosezala je tik do iznad njenih koljena a dekolte je bilo prvo što sam zapazila. Dovraga!

Zar se Callvin i Mark samo druže sa djevojkama poput njih? Gdje ja tu spadam,frknula je moja podsvijest.

''Linda'' Mark podiže svoje obrve,iznenađeno zurivši u djevojku ispred sebe.

''Dušo,prošlo je toliko vremena'' izgovorila je sa tračkom britanskog akcenta.

Gutala sam knedle,iznova i iznova.

Još jedna djevojka u nizu?

Mark?

Uzdahnem.

Njene tamne oči usmjeriše pažnju na mene dok se Mark smještao u svoju stolicu. Prevrnula je očima osmatravši me te krenula ka Markovom stolu,spuštajući svoju stražnjicu na sami kraj staklenog stolića.

Nitko njen akcenat nije smatrao čudnim ili neprijatnim?

Linda je bila jedna ekstremno sofisticirana vjerovatno tridesetogodišnjakinja iz visokog društva gdje pripadaju Mark i Callvin.

U samo jednom trenu,Fuller grabi moju ruku k sebi te me vuče za sobom.

''Idemo'' prošaputao je.

''Ako je to sve....gospodine Beck'' oglasi se Fuller.

''Da,ovaj....možete ići'' zeleni pogled bio je uperen u mene.

Nekoliko dana nakon smrti mojih roditelja sjedila sam na zelenoj travi koja je bila previše izrasla i prepuna maslačaka.Ljuljaška je i dalje stajala tamo,s korovom koji je prekrio udubljenje koje sam napravila ljuljanjem kada sam bila mala.Sjećam se dana kada ju je moj otac donio zapakovanu iz prodavnice i sklopio je zajedno sa komšijom.Insistirao je da se on prvi zaljulja kako bi je testirao,ali ta glupa ljuljaška se nije slomila. Tog dana nebo je bilo sivo,nisko i puno kiše koja još nije pala. A moje lice je nekim čudom bilo već prokleto pokislo.

Kao i sada. Baš sada u ovome trenutku. Dok me tamno zelenilo njegovih očiju promatralo.

Fuller me izvukao za sobom te zatvorio vrata kancelarije ostavši Marka i Lindu same u njoj.