U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙

23.UDAJEŠ SE?

Osjećala sam mir.

Tako mirno,da mi se činilo da će se taj duboki mir nekako sući iz moje glave te oplesti me u potpunosti. A onda će se pripremiti i za ogroman zamah. Željela sam se izvući odavde,iz ove ogavne močvare u koju sam pala. Za početak. A onda i iz ove cijele proklete šume u kojoj sam se našla. Trebala sam biti hrabra zar ne? To su svi očekivali od mene! Ali led koja se kovitlala mojim žilama,govorila mi je suprotno. Da bježim. Kao da sam spuštena ovdje iz nekog mjesta,za koga niko do sada nije uspio čuti.

Ovo nije moj stvaran život.

Moj stvarni život nisu večernje haljine,svileno rublje i šminkerske večere. Već zagrijavanje tople čokolade koja mi padne na pamet u dva sata u jutro. Iskapane trenirke,čišćenje rasutih žitarica po kauču. Šćućurenje ispod svog omiljenog ćebenceta.

No,koliko god mi to čudno zvučalo. Bilo mi je prekrasno pretvarati se večeras.

''Dođi,moram te upoznati sa nekim'' Callvinova ruka se našla oko moga zgloba te me odvukla od Cindy i Fullera,kao i zelenih očiju koje su me bolno gledale. Barem sam ja tako mislila.

Čudna stvar je bila. Nikada nisam mogla znati šta je to zapravo ljubav. Nisam mogla osjetiti nečiju toplinu ili barem tračak nekog osjećaja da se probudi te se krene micati u meni. Tiffany kaže da osjeti leptiriće u svome stomaku? Da li je takav slučaj bio i kod mene?

Da li je zapravo bilo moguće da se zaljubite u dva muškarca?

Da li je ono što ja osjećam pogrešno?

Da li sam uopšte i shvatala šta je to zapravo ljubav? Šta ako mi se dešava neka čudna varka koju nikada do sada nisam uspijela iskusiti?

Prijateljstvo? Sreća? Poznanstvo? Toplina?.... Ljubav?!

Znala sam od samoga početka da se nikada neću moći uklopiti u Callvinovu sredinu. Previše očiju bilo je upereno u mene,previše pažnje,previše svega. Stvari koje nikada do sada nisam iskusila. Upoznavala sam ljude. Pronalazila sam prijatelje. I sve se to dešava previše brzo da bi bilo što od toga mogla svariti.

Prolazili smo pored gomile uređenih parova i previše dotjeranih ljudi. Znam da je Callvin od mene želio da budem uglađena djevojka koju će moći upoznati sa svojim prijateljima. Želio je da se pretvaram. Da budem ono što nisam.

I nije bilo šanse da ga zanima stvarna ja.

Ali u svakom slučaju trebala sam se osjećati polaskanom. Bilo koja djevojka da je na mome mjestu,vjerovatno bi umirala od sreće. A šta je samnom? Zašto sam toliko opterećena glupostima i zašto se jednostavno ne prepustim onome u šta sam se sama uvalila. A to je pristanak na brak sa glumcem.

Ali postojala je jedna ogromna činjenica koju nikako nisam mogla maknuti iz svoje glave.

Pored svih djevojaka Callvin Trey je primjetio baš mene. Odabrao je baš mene. Mogao je imati koju god je ženu poželio, no iz nekog čudnog razloga,on se posvetio meni. Ali koliko god mi laska njegov interes za mene,nisam mogla znati da li je lažni brak sve što se vrti u njegovoj glavi.

Htjela sam više. Vrijeme za mene je stiglo i željela sam mnogo,mnogo više!

Nedostaje mi muškarac u životu. Želim snažne ruke da me zagrle,neobrijani obraz uz moj,osjećaj potpune sigurnosti. Bila sam napokon spremna ući u vezu.

Zaboga,bila sam očajna. Želim se osjećati napokon vrijednom,želim se osjećati poželjnom. Želim biti sa muškarcem uz kojeg se osjećam sigurnom. A u vezi Callvina Treya nema ničega sigurnog!

Stali smo ispred srednjoviječnog para.

''Chris,Mellanie, da vas upoznam. Ovo je moja zaručnica April''.