GLUMAC ILI ŠEF?
Kada vam poznati glumac pruži priliku da stupite u brak sa njim,da li bi ste prihvatili? April je usamljena i samozatajna djevojka kojoj se pruži prilika koju čak nikada nije mogla ni zamisliti. U samo jednoj sedmici njen život se ok...
''Hvala ti puno na vožnji'' zurim u Marka koji stoji ispred mene. Stoji i čeka. Ali moja naivna glava ne želi da sastavi neku rečenicu te da napokon odjurim natrag u svoju kuću.
''Nema na čemu'' reče osmjehujući se dok na njegovom licu obasja široka jamica,koja mi izmami ogroman cerek.
Progutam knedlu. Stojimo i šutimo.
''Jao'' začujem poznat glas. No brzo se utihnuo. Osvrnem se nekoliko puta oko sebe dok Mark radi isto. Pogledam u tamno zelenilo koje me zbunjeno promatra te se napokon sjetim da ne živim sama. To mora da je Callvin.
''Trebala bi ući u kuću'' promrmljam zbunjeno vrteći ključevima.
''Jesi li sigurna'' osvrnuo se oko sebe.
''Trebaš li neku pomoć'' odmahnem glavom.
''Ne,ne, sve je uredu'' nasmiješim se.
''Uredu'' reče tiho.
''Vidimo se sutra na poslu April''.
''Vidimo se'' njegove obrve polete u vis.
''Mark...''
Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.
Gracioznim koracima korača natrag prema svome automobilu te ulazi u njega uputivši mi jedan bip svirene zbog koje je moje srce još više poskočilo. Zastanem u mjestu dok ga promatram kako se udaljuje te krenem ispitivati svoju ludu glavu o neobičnim mislima koje se kovitlaju u njoj.
Zašto se posljednjih nekoliko sedmica moj život okrenuo naglavačke?
Zašto sam nakon svih tih godina napokon uspijela pronaći nešto što me čini srećnom? I glavna stvar koja me kopka sve više i više a to je šta se dešava samnom kada sam u njegovom prisustvu. U prisustvu svog šefa. Marka.
Duboko udahnem te krenem prema vratima tiho ih otključavajući.
Uđem unutar imajući čudan osmijeh na licu,no on naglo nestane. Spustim svoje ključeve na stočić te skinem cipele sa svojih bosih nogu.
''Jao'' začujem jaukanje koje me uplaši.
''Callvin'' bacim pogled na njegovu spavaću sobu ali bila je prazna. Laganim i usporenim koracima krenem prema kuhinji iz koje dolaze čudni zvuci.
''April požuri'' pa to je Callvin.
Bacim torbu na pod te odjurim do kuhinje.
''Callvin'' raširim svoj pogled kada ugledam čudan prizor ispred sebe. Callvinova glava i polovina njegovog tijela nalazi se unutar u kuhinji dok ostala polovica izviruje kroz maleni prozor.Kroz koji je on očigledno pokušao da uđe.
''Šta radiš tamo'' poviknem zbunjeno.
''Izgubio sam ključeve'' nastavim zuriti u njega.
''Prestani gledati u mene tako,dođi,pomozi mi'' povikne. Puknem u gromoglasan kikot koji ispuni cijelu kuću.
