32.MOJA STRANA PRIČE

839 50 17
                                    


MARK BECK

Bog kaže: Koga voliš više od mene,njega ću ti i oduzeti.

I dodaje: Nemoj da govoriš da ne možeš da živiš bez nje,jer ću te ja natjerati da baš tako i bude.

Smiješna stvar. Ja baš i nisam bio veliki vjernik.

Proći će godišnja doba,osušti će se grane drveća koji su stvarali sjenku. Ponestati će mi strpljenja. Ljubav koju smatram dijelom svoje duše,jednog dana postaće mi strana. Ostat ću u čudu. Moji prijatelji će se pretvoriti u neprijatelje,a neprijatelji će mi postati prijatelji.

Toliko je čudan ovaj svijet.

Sve što sam rekao da se neće desiti,desilo se.

Rekao sam da neću pasti,pao sam. Rekao sam da neću pogriješiti,pogriješio sam. Rekao sam da nikada neću voljeti,a zavolio sam. A najčudnije je to što želim da sam mrtav. A opet,i dalje živim.

''Znam da si sada mnogo ljuta na mene'' spuštam pogled na pod,jer ako ugledam caklinu plavih očiju. Poništiti ću svaku svoju obećanu riječ.

''Ne,nisam ljuta'' njezin pogled osjećam na sebi

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

''Ne,nisam ljuta'' njezin pogled osjećam na sebi.

''Zašto bih se ljutila na nekoga tko ne postoji''.

Bum.

I samo tako. Upucala me. Lišila me života,jednom svojom jedinstvenom rečenicom. Kao da ono što smo proživjeli,uopšte se nije ni dogodilo. Srušilo se. Kao jedna obična kula od karata. Zažmurim.

Vjerujem samo onom koji govori iz srca,ali najčešće današnja odluka,neće biti ista i sutra. Šta učiniti kada zaboravimo ono što smo sami sebi obećali? Ako će ovom svijetu jednog dana doći kraj,zašto da čovjek žali za izgubljenom ljubavlju? Uništava li ljubav subdinu? Ili sudbina ljubav? Tu istu zagonetku još nitko nije uspio riješiti.

''April'' posegnem za njezinom rukom. Zašto? Upitam samoga sebe. Zašto to činiš,kada znaš da će nestati iz tvog života svakako. Zašto izgubiti prijatelja iz djetinjstva zbog jedne avanture koju sam proživio prvi puta u životu.

Ne! Ponovo lažem samoga sebe. Bože...kakva avatura?!

Zašto dopuštam da mi laži blate razum?

Zaljubljen je u nju.

Voli je.

Želi je.

Ako su njegovi osjećaji barem malčice slični mojima,onda je sve lako,ništa mu ne zamjerim.

Udari me. Povikao bih joj na sav glas,kada bi to mogao. A njezine oči bi me zbunjeno gledale.

Udari me. Povikao bih ponovo.

Ošamari me.

Uradi nešto.

Iskali svoj bijes.

U NJIHOVIM OČIMA (ZAVRŠENA) 🌙Where stories live. Discover now